Kada sam prije ravnih 20 godina (23.4.1993.) zajedno sa mamom i sestrom dosao u Swinoujscie, luku u Poljskoj iz koje su isli trajekti za Dansku i Svedsku, ni slutio nisam da sam, iz danasnje perspektive gledano, napravio pravi izbor kada sam rekao mami da se meni ide u Svedsku, ni sam ne znajuci zasto. Mama je imala dovoljno demokratskog duha u sebi pa da postavi to pitanje svom 13-godisnjem sinu odnosno 10-godisnjoj kcerki i nekako jednoglasno se odlucismo za Sweden.
Zamolio sam mog dugogodisnjeg poznanika i velikog zaljubljenika u nas nogomet Edina Uštu da meni i svima vama pokusa pribliziti probleme s kojima se doseljenicka djeca odnosno prvenstveno djeca nasih korijena svakodnevno susrecu u Danskoj te zasto je toliko tesko jednom strancu doci do crveno-bijelog dresa nacionalne vrste.
Edin Ušto ima rijec.
U poslednje vrijeme u medijima nerijetko možemo pročitati da je projekat selektiranja nogometnih talenata za regiju Skandinavija zaživio i da će mnoga talentovana djeca u ovoj regiji dobiti priliku da pokažu svoje kvalitete stručnjacima koji će predstavljati NSBiH.
Projekat je poznat pod imenom „Otvorena vrata“ a okupljanje će se održati u Švedskoj. Pod lupom su talentovani nogometaši porijeklom iz Bosne i Hercegovine, od uzrasta U15 do U19.
U ovom tekstu ćemo malo detaljnije analizirati Dansku. Danska ima nogometnu reprezentaciju koja je godinama prisutna u samom vrhu evropskog nogometa ili odmah ispod „velikih“ reprezentacija. Ono što krasi njihovu selekciju je izuzetna disciplina, taktičko savršenstvo i velika borbenost.
Ova mala skandinavska država ima veoma zapažene rezultate, iako na papiru i nisu imali pretjerano dobre pojedince, što su veoma uspješno nadoknađivali na drugim poljima te na taj način uspjevali biti veoma respektabilan tim.
Nemoguće je ne zapaziti da veoma malo igrača koji su potomci doseljenika je igralo ili igra u raznim selekcijama ove države a samim tim i igrača bh. porijekla. Međutim, nekoliko Bosanaca i Hercegovaca je nastupalo i nastupa za razne danske selekcije.
Najzvučnije ime je Nikola Šarić, koji je svojevremeno dobio nagradu za talenta godine u svom uzrastu, te je uspio ostvariti transfer u Liverpool. Na žalost, imao je niz povreda i nije uspio da se razvije u nogometaša kakvog su mnogi očekivali, vjerujući u njegov izuzetni talenat. Poslije par neuspješnih posudbi završio je u danskoj 1. Diviziji, gdje i ne igra baš redovno a i nije više toliko mlad da bi bio smatran talentiranim igracem, napunio je 22 godine.
Trenutno najzvučnije ime u Danskoj je Dario Dumić, 21-godišnji Sarajlija, koji nikada nije krio da mu je želja nastupati za bh. reprezentaciju. Dario igra za Brondby i prošao je sve mlađe selekcije danske reprezentacije.
U Brondby U17 timu nastupa još jedan igrač bh. porijekla, Danijel Anušić, koji je istovremeno i član danske U17 selekcije, te vrijedi za jednog od najvećih talenata ovog trofejnog danskog kluba. Danijel je porijeklom iz Banja Luke.
U elitnom takmičenju U17 nastupa i Sadik Krdžić, nastupajući za HB Koge. Sadik je postao poznat danskoj javnosti prošle godine, kada je predvodio svoju nogometnu školu kao kapiten u finalu nogometnih škola, odigranom na Parken stadionu. Tada je izabran za „fightera“ finala, iako se njegova škola zadovoljila drugim osvojenim mjestom.
Od ostalih potencijalnih talenata vrijedno je pomenuti slijedeće:
Loris Spasojevic U19 Vejle Boldklub Kolding
Riad Besic U19 Esbjerg
Admir Ferhatbegovic U15 Fredericia
Adnan Sabic U17 Silkeborg
Loris Spasojević, je mlađi brat od Sandra Sapsojevića koji je prije par godina bio jedan od većih talenata. Ni njegova karijera nije išla željenim putem pa se poslije neuspješnog boravka u Holandiji vratio nazad. Danas nastupa u 2.Diviziji, doduše veoma uspješno i nerijetko se nalazi na listi strijelaca ali ovaj rang takmičenja i nije baš nekog zavidnog kvaliteta.
Nemoguće je se oteti dojmu da u Danskoj nije baš lako iskorisititi talenat i postati kvalitetan nogometaš. Postoji niz razloga zašto je to tako, i moglo bi se pisati u nedogled o tim stvarima, a ovdje ćemo pomenuti samo one najvažnije.
Očigledno je da danska filozofija nogometa jako slabo odgovara djeci bh. roditelja. Danski treneri pridaju veliku pažnju detaljima i zahtjevaju od djece da isključivo prate savjete koje im oni davaju. Škola nogometa je prepoznatljivog karaktera, jedan bek recimo ima radijus kretanja i poteze koje treba praviti u određenim situacijama i od tog šablona se nikad ne odustaje.
Tako da u danskim selekcijama imate u raznim uzrastima igrače sličnog tipa, bio to bek U17, U19 ili A reprezentacije, pozicioniranje i stil igranja su slični a često i potpuno isti.
Djeca bh. roditelja nerijetko posjeduju veliki talenat, međutim, za neke neočekivane poteze i oštriji temperament u danskoj nogometnoj filozofiji se teško može pronaći mjesto. U ovakvim uslovima, djeca se jako teško snalaze, često završavaju na klupi a nakon toga dolazi do gubitka samopouzdanja te na taj način jedan bh. talenat stekne dojam da je potpuno zanemaren. Pubertetom dolaze i neke druge stvari koje su malo izraženije kod naše djece, što samim tim zahtjeva puno veću pažnju rukovodećih nego kod prosječne danske djece, jer su danska djeca poznata po veoma profesionalnom odnosu prema treniranju i utakmicama. Nerijetko se dešava da se talenti izgube u dobi od sedamnaeste godine do devetnaeste.
Nezaobilazno je ne pomenuti jednu izjavu danskog selektora Mortena Olsena, vezano za djecu doseljenika. Morten je naime jednom prilikom izjavio da je Zlatan Ibrahimović rođen u Danskoj da ne bi igrao ni u 2. Diviziji. To je zaista istina, toga su danski treneri i svjesni ali isto tako i nije baš lako promijeniti neke stvari preko noći, koje su već duboko urezane u dansko društvo.
Gledajući preko „bare“ stiče se dojam da je u Švedskoj djelimično ili možda čak potpuno obrnuta situacija te da svaki tim manje više ima nekog Edina, Asmira i tako dalje. Da li je to zbog Zlatana Ibrahimovića i Muslimovića, švedske nogometne filozofije ili nečeg trećeg, otkriće neki budući tekst na ovoj stranici.
Trenutno moramo biti prezadovoljni što je projekat „Otvorena vrata“ ugledao svijetlo dana, jer nema sumnje da ima mnogo talenata širom Skandinavije i da će ovakav projekat doprinijeti jednim dužim nizom pozitivnih stvari od kojih ce Nogometni savez i domovina uopšte imati velike koristi.
U konačnici, vjerujemo da je zaista došlo vrijeme da poslije Zlatana Muslimovića pronadjemo novog A reprezentativca našoj domovini a što da ne i više njih.
