Nicolas Anelka, Didier Drogba, Keita, Misimovic, Dario Conca.. Imena o kojima je kineski nogomet mogao samo sanjati polovinom prosle decenije. Prije samo nekih 10-12 godina kineski nogomet je bio u slicnoj situaciji u kojoj se nalazio a neki ce reci i jos uvijek se nalazi nas. Korumpirane sudije, korumpirani celnici saveza, korumpirani novinari i prije svega jako los "produkt" (kvalitet nogometa) su ucinili da su se za nogomet u Kini zanimali samo oni koji su bili primorani da se s njime bave. Prica o korupciji je isla do te mjere da su mnogi vjerovali i tvrdili da je Kina uspjela "kupiti" mjesto na SP-u u Japanu i Koreji 2002.
Umjesto domaceg, kinezi su uzivali u inostranom najcesce evropskom nogometu. Azijski nogometasi koji bi uspjevali ostvariti transfer u neku od evropskih liga postajali su idoli mnogima te je zahvaljujuci tome nekako opstala zainteresovanost za domaci i kontinentalni nogomet.
Do preokreta je doslo prije cetiri godine. Preduslovi su postojali, kineska ekonomija je jedna od vodecih u svijetu dakle imali su pare, infrastrukturu i volju da se stvari pokrenu s mrtve tacke. Za razliku od nas nisu imali Ilju, Sulju i Bogdana tako da su se stvari kod njih malo brze odvijale.
Predsjednik nogometnog saveza, sudije, cetiri predsjednika klubova i mnogi drugi koji su do tad "harali" KNS-om su optuzeni za namjestanje utakmica, primanje mita i saradnju sa zloglasnim singapurskim klanom koji je specijalizovan za namjestanje nogometnih utakmica. Prosle godine su stigle presude, bivsi predsjednik NS-a sada "guli" deset i po godina zbog gore navedenih stavki a ni ostali nisu nista bolje prosli.
Drzava je jednostavno rekla "DOSTA!" Naredjenje o ulaganjima u domaci nogomet je stiglo od najviseg politickog vrha u Kini a klubovima su date odrijesene ruke sto se tice organizacije i investicija. Mnogi kineski biznismeni prvenstveno iz gradjevinskog sektora su brzo shvatili da je nogomet odlicna "bina" za sticanje popularnosti medju sirokim narodnim masama sto bi trebalo rezultirati u jos bolje poslovne predispozicije.
Istovremeno su znali da su u principu jos uvijek "talasike" u nogometu ali ko ima para, moze sebi kupiti sve sto mu treba. U zadnje tri godine sve vise velikih imena euro-nogometa okrece pogled ka Kini jer novac je ogroman a ne moras se pretjerano truditi da ga zaradis. Kinesku ligu su preplavili strane zvijezde i sada nema ekipe a da nema barem jednog brazilca, balkanca ili afrikanca. Neki od njih su ostavili lijep utisak (Muslimovic, Conca..) dok su neki dosli, vidjeli, naplatili i razgulili (Drogba, Anelka).
Spanska dominacija svjetskim nogometom nije promakla ni kinezima. Drzeci se parole "Ucimo od najboljih" na mjesto selektora doveli su nekadasnjeg nogometasa i trenera Real Madrida i bivseg selektora Spanije José Antonio Camacha. Osim toga pokrenut je projekat tezak oko 30 miliona dolara pod imenom "China's future football stars", projekat zahvaljujuci kojem 30 specijalno izabranih djecaka ispod 13 godina salju u Spaniju u akademije Valencije, Atletico Madrida i Villareala "na obuku".
Kinezi nista ne prepustaju slucaju tako da i sudije svake godine redovno odlaze na najjace svjetske seminare jer ne zele vise nikad da se dovedu u situaciju u kojoj su bili prije 10-ak godina.
I eto, nakon ovog dugog uvoda da predjem na stvar. Kombinacija slobodnog popodneva i radoznalost ucinise da danas pogledam utakmicu izmedju Guizhou Renhe i Qingdao Jonoona. Radoznalost naravno zbog Misimovica i Muslimovica koji predstavljaju Guizhou Renhe. Domaci su poveli sa 1-0 lijepim golom Misimovica da bi gosti u drugom poluvremenu uspjeli prvo izjednaciti pa onda u sudijskoj nadoknadi i zabiti za velika tri boda.
Utisci s tekme? Ovako se to nekako meni ucinilo.
Atmosfera – Cista petica! Bakljada na pocetku i kod gola, relativno glasna podrska domacem timu i dosta zastava u kopu. Nisam ocekivao ovakvo sta.
Utakmica – Hmm.. Bilo je ocigledno da je Guizhou u ovu tekmu usao kao favorit, diktirali su tempo i stvarali su sanse pogotovo u prvom poluvremenu dok je s druge strane se cinilo da su gosti dosli po bod, cinili su sve da umrtve igru. Na kraju su, nezasluzeno, dosli do tri boda ali to je nogomet.
Kvalitet prikazanog – Recemo ovako, da nema stranaca u Kini, liga bi im bila isto je bila i prije 10-12 godina, jedno veliko nista. Pokusavaju igrati brz nogomet ali dosta bezidejno, stece se dojam da se osam kineza bori za loptu i kad je otmu, gledaju kako da je dodaju dvojici stranaca u ekipi. Ne volim se baviti hipotetikom ali ovog puta moram i mislim da Zeljo, Sarajevo, Velez ili Borac imaju onakve uslove kao sto ih imaju kinezi nas nogomet bi bio najmanje dva koraka ispred njihovog.
Miske i Zlaja – Sve sto je domaci tim danas stvorio islo je preko njih dvojice. Misimovic je jos jednom pokazao da je strasan igrac KADA MU SE DOZVOLI da igra. Kinescici su trckarali oko njega ali niko ga nije ni dirn'o. Protiv grka ce to potpuno drugacije izgledati. Fizicki gledano, izgleda mrsaviji ali i dalje je totalno nezainteresovan za defenzivne zadatke. Osjecaj za igrati lopte nije izgubio i to je jako bitno za predstojecu tekmu s grcima a i gol koji je postigao je bio rukopis "igraca jednog poteza".
S druge strane, Zlatan nije imao srece, u prvom poluvremenu se isprijecila stativa a u drugom golman Qingdaoa. Dva puta je pogrijesio, jednom u svom 16-ercu kod 1-1, igrac kojeg je Zlatan trebao cuvati je dao gol i par minuta kasnije u protivnickom kaznenom prostoru kada je nakon Misketovog ubacaja, neometan, tukao glavom preko gola. Dobro, sezona je tek pocela a pocetak za ovaj BeHa dvojac je bio i vise nego obecavajuci.
Suma sumarum, gledati Elazigspor, Genclerbirligi, Dinamo Minsk ili Guizhou je isto, "nuzno zlo" da bi vidio nase igrace na djelu. S obzirom da sam "bolesnik" nase repke sigurno da ovo nije bio zadnji put da se jedno popodne provede uz relativno "mlak" nogomet i jako dobar stream (Hvala Mirane sto si ga postavio na Fb-grupu nogolopta.blogger.ba!) a nadam se da ce i Pape uciniti isto i da ce se udostojiti da barem porazgovara sa Zlatanom jer u ovom trenutku i u skorijoj buducnosti potrebniji je on nama nego mi njemu.
