Krajem decembra sam pokrenuo jednu akciju sa ciljem da iskupim nesto garderobe sto je mala mojoj Uni i da to posaljem u BiH nekome kome je potrebnija. S obzirom da je oko mene u zadnjih par godina nastao pravi "baby-boom" otvorio sam grupu na facebooku gdje sam ubacio tu svoju raju koja je, kao i mi, preplavljena garderobom iz koje djeca izrastu za par sedmica.
Kont'o sam da cemo mozda iskupiti 10-15 paketa i zamoliti raju da nas pogura financijski da posaljemo to preko nekog privatnika koji uzima 20-30 maraka po paketu.
Eh da bi se otvorila grupa, morao sam joj dati neko ime. "Djeca djeci" je prva pomisao koja mi je pala na pamet a sada znam i zasto. U imenu "Djeca djeci" postoji jedna simbolika a to je da su mnogi od nas dosli u Svedsku kao djeca i iz domovine su donijeli uspomene na sretna djetinjstva koja je naglo prekinuo rat i mnogi sigurno, bas kao i ja, u glavi jos uvijek nose neke lose filmove iz ‘92-‘95. kojih se sjetimo svaki put kada dodjemo u domovinu. Zbog svega sto nam se desavalo, dio nas nikada nece ni odrasti i uvijek cemo biti djeca – djeca jednog jebenog rata..
Igrom slucaja sam stupio u kontakt sa Amrom iz organizacije "Våra barn/Nasa djeca" koja nam je od prvog dana davala svoju maksimalnu podrsku i koja nam je otvarala oci jer mnogi od nas nisu ni bili svjesni kako je gadna situacija u domovima za nezbrinutu djecu.
Da je stanje zesce zajebano u domovini, to mi je bilo savrseno jasno, da je toliko lose koliko sam poslije saznao da jeste, to nisam mogao ni predpostaviti. Da li ste znali da u BiH ima 4000 djece bez oba roditelja i koji su prepusteni na milost i nemilost nefunkcionalnih drzavnih institucija? U neuslovnim domovima su nerijetke situacije gdje radi jedna starateljica na 20 djece.
Iznenadio sam se kada smo samo nakon par dana brojali oko 500 clanova u grupi iz cijele Svedske. Poslije ce ta grupa narasti na preko 4000 clanova, od toga veliki broj mojih prijatelja koje sam upoznao kroz BHF i za koje sam znao da "nece izdati" i da su tu sa mnom do kraja, dok se pos'o ne zavrsi.
Jedan po jedan, angazovali su se gradovi, Borås, Malmö, Göteborg, Värnamo, Älmhult, Kristianstad, Växjö, Helsingborg, Örebro, Stockholm… Telefon mi je zvonio k'o u centrali kakvoj, svi su nudili da pomognu.
U Boråsu je bilo prvo skupljanje, oko 300 paketa odjece, obuce i igracaka se skupilo za dva dana. BeHa klub Bosna Borås nam je izasao u susret sa lokalom a paketi nisu stizali samo iz Boråsa nego iz cijelog okruga, od Växjöa, Trollhättana pa do Halmstada. Edo je preko firme u kojoj radi (DSV) sredio lokal na njihovom terminalu tako da smo pakete nakon par dana prebacili kod njih gdje smo ih poredali na palete, izvagali i popisali.
Sedam dana kasnije u prostorijama Dzemata u Göteborgu je bilo drugo skupljanje. Oko 400 paketa! U Örebru i Karlskogi je takodjer postojala grupa entuzijasta na celu sa Kobom koja je skupljala stvari i koja ih je poslije prebacila za Stockholm tako da su ti paketi otisli sa kamionom koji je sredila fondacija "Våra barn".
Osim "Våra barn" saradjivali smo i sa Pomozi.ba. Elvir i njegovi ljudi rade STRASAN posao u domovini pomazuci najugrozenijima. Da njihova humanost ne poznaje granice govori i cinjenica da su neki dan poslali nekoliko kamiona humanitarne pomoci za Siriju. "Kako da gledam onu djecu, ratnu sirocad kako cuce u satorima i nemaju sta jesti kad smo i mi sami bili u istoj situaciji prije 20 godina?", rece Elvir prije mjesec dana. Rece i iskupi dovoljno stvari da napuni kamione i da se zaputi na put pun neizvjesnosti, vodjen srcem. E pa ljudino, SVAKA TI CAST!!!
Nazad na "Djeca djeci".. Nakon sto smo iskupili robu, poredali je na palete i prebacili je u magacin bilo me je malo strah da necemo imati dovoljno novca da ovo sve posaljemo. 33 palete su iskupljene u Boråsu i Gbg, to je pun sleper a to kosta oko 35000. Mi smo do tad skupili nekih 20-ak hiljada, vecinom u Norveskoj kod raje iz Kongsvingera i Stavangera, mojih prijatelja iz BHFanaticosa. Iako nismo vise aktivno skupljali robu, paketi su i dalje pristizali a Malmö jos uvijek nije ni poceo sa svojom akcijom. S obzirom na jaku organizaciju koju smo dole imali i na njihovu spremnost da se ovo odradi krajnje ozbiljno, predpostavljali smo da ce se dole iskupiti najmanje duplo vise nego sto se skupilo u Boråsu. Tako je i bilo, oko 600-700 paketa! Najmanje jos jedan sleper! Sve ukupno 70000! Vrtoglavica i mucnina u stomaku, sta cemo ako ne budemo imali dovoljno novca.. "Våra barn" su nam mogli pomoci ali ne za ovoliku kolicinu robu, da smo isli preko njih trebalo bi oko godinu dana da se ovo sve posalje a nisu imali ni adekvatan prostor da prime tolike pakete.. Kriza..
Krizu je rijesio jedan covjek za kojeg ovo mozda bio mali potez ali koji je za nas znacio toliko puno. Zlatan Golalic, vlasnik firme "Plivit trade" je cuo za ovu nasu akciju i ponudio nam je svoju pomoc. Dva besplatna transporta za pocetak iz Svedske do domovine. Nismo mogli vjerovati! Nama je ostavio samo da sredimo papirologiju sto se ispostavilo da i nije bilo bas "samo". Erna iz Malmöa, Elo iz Gbg, Amra iz "Våra barn" i Elvir iz Pomozi.ba su se dali u sredjivanje ovog dijela posla. Ispostavice se da je najmanji problem bio angazovati raju da dadne nesto od sebe, birokratija u BiH je osmo svjetsko cudo!
Nakon mnogo peripetija i povlacenja veza i vezica uspjeli smo sve ovo zavrsiti
i kamion je 11. februara krenuo iz Göteborga ka domovini. Sinoc mi je stigla poruka, pomislih da je od Ele, garant da mi javi da je kamion stigao kad ono sestra mi pise, kaze "Javio se Zlatan iz Plivita, kaze kamion zaustavljen na granici." Belaju nikad kraja, pomislih ali opet sam osjetio nekakvu mirnocu, nisam nimalo bio sjeban kao sto bih mozda trebao biti jer ipak sam jedan od odgovornih za ovaj cijeli projekat. Oko pola dva mi Elo javi da je kamion prosao i da je na putu ka Sarajevu. Odlicno, pomislih, pola posla odradjeno, jos samo da rijesimo Malmö.
Da li ce ove stvari doci u prave ruke? U to uopste ne sumnjam. Usudicu se reci da mi je to bitno ali isto toliko mi je bitno bilo ovo sto sam dozivio zadnja dva mjeseca. Osjetio sam slogu, zelju za pomocu, osjetio sam da nisam sam sa ovakvim nacinom razmisljanja i na koncu svega dobio sam potvrdu onog sto sam znao od ranije, da kada smo slozni, mi Bosanci i Hercegovci smo NENADJEBIVI, NEMA BOLJIH LJUDI OD NAS, ZAPAMTITE TO!
Za kraj bio bi red da imenujem i da se zahvalim poimenice svima koji su dali svoj doprinos ali vjerujte mi da je to nemoguca misija, toliko dobrote i humanosti sam dozivio u zadnjih dva mjeseca da mi je ovo sigurno produzilo zivotni vijek za par godina i dalo mi dodatnu vjeru u ljude i ljudsku dobrotu.
HVALA VAM SVIMA!!!
Isplatilo se 🙂
svaka ti cast, ziv i zdrav bio
skidam kapu,pravi ste,u inostranstvu ima mnogo ljudi koji bi pomogli sa lovom..da ne pricam o obuci ,odjeci itd.,nazalost nema ko da organizuje..pozdrav!
Jos da ode i ovo iz Malmö i da dahnemo svi