Necemo mi nikoga moliti. Tako je! Nek’ ih mole drugi, nije to nas nivo, mi smo prvaci Evrope, dunjaluka, galaksije i vice-prvaci intergalakticnog prvenstva! Mi smo sila!
Sila kojoj na danasnji dan prije 15 godina uzese i ono malo sto ju je cinilo drzavom. Grb i zastavu. Himnu. Sada imamo intermezzo ciji je tekst na razmatranju od onog vijeka i koji vjerovatno nikad nece ni biti usvojen. Imamo zastavu koja nikom ne treba, jedino oni modni silovatelji (ljudi koji siluju modu) sto kad su tekme reprezentacije obuku zutu duksericu, namazu lice zuto-plavom, stave plavo-zutu kapu koja najcesce izgleda k‘o one sto su ih nosile dvorske lude u srednjem vijeku i na koncu svega zakace dvije zuto-plave zastave, jednu preko guzice i jednu preko ramena. Hajde eto, nek’ je barem neko vidio kakve nafake od nje..
Danas je potvrdjeno da su se Izet Hajrovic i Haris Seferovic odazvali svicarskom selektoru Ottmaru Hitzfieldu. Kolasinac je takodjer u njemackom kampu U-20 repke, u srijedu igraju protiv "zabara". Alen Halilovic nece doci, to je barem uvijek bilo jasno kao dan. Dakle, stvari idu nezeljenim tokom sto nikako nije dobro za sve umjesane. Situacija je zesce zajebana i tesko je ostati hladne glave, ljudi traze krivce i najcesce ih nadju u ovim mladicima sto je lako razumjeti, izmedju reprezentacije i drzave stoji znak jednakosti iako su granice davno popadale tako da Italiju danas predvode decko sa prezimenom sa bliskog Istoka i decko porijeklom iz Gane. Njemacka, Svedska, Svicarska, Austrija, Engleska, Belgija, Holandija, Norveska, o Francuskoj i da ne pricamo, pa onda zemlje koje i nisu toliko tradicionalno bogate emigrantima kao npr Poljska, Ceska, Ukrajina.. Na Balkanu takodjer, Bosanci igraju za Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Srbijanci igraju ili barem su igrali za BiH (Kerkez, Milenkovic) bas kao i Hrvati (Hrgovic), sve je to danas pomjesano i drzavna pripadnost te patriotizam koji ista treba da nosi sve manje ima veze sa reprezentacijom. Tako je, kako je, jbg pomirimo se stim.
Vise se ne podrazumijeva da ce djeca rodjena u BiH ili ciji su roditelji iz BiH zaigrati za BiH ili je barem osjecati svojom drzavom. Tu smo strasno "evropski produhovljeni" ali nije to krivica djece nego roditelja ciji cijelozivotni kompleksi napravise od njih intelektualne fukare i gradjane drugog reda pa im osmijeh i tapsanje po ramenu svabe, sveda, amerikanca, svicarca postade draze od od njih samih pa tako i djecu odgojise, da se maltene stide sebe i svog porijekla.
S druge strane, drzava, ona sila s pocetka price, sila bez zastave, grba, himne i svega onog zbog cega nasi ocevi i braca dadose zivote, nista ne ucini u zadnjih 15-20 godina pa da barem pokusa "dokuciti" te rasute, nesretne duse. Entiteti, segregacija, donacija, eskhumacija, revitalizacija, recesija.. Kad se prica o BiH, garantujem da je jedna od ovih rijeci tu negdje na periferiji ako nije i glavna tema svake price. Nista pozitivno, drugim rijecima. Drzava grca u mutnoj vodi koju zamutise politicari svih imena, nacija, boja i mirisa da bi mogli lakse krasti. Neki dan jedan momak cije srce je k‘o Kozara napisa da je u BiH uslo dvjestosezdeset milijardi maraka (260 000 000 000) u zadnjih ne znam, 20 godina. Pa da nemamo korupcije, danas bi umjesto Zenice imali New york, umjesto Banovica Banske dvore, umjesto Zelje bi imali.. barem Shakhtar..
Zasto sve ovo pricam? Pricam jer sam razocaran. Razocaran u ljude, razocaran u sebe sto sve gledam, trpim i nista ne radim da to promjenim, sutra kad odem dole opet cu drotu dati "cvaju" kao izvinjenje za prebrzu voznju, opet cu pustiti konobara sa cetiri osnovne da me klepi po usima, opet cu stajati u redu za papire i pustiti ih da mi naplate "ovjerenje", "uvjerenje", "povjerenje" koje nigdje drugo osim kod nas i mozda u Burkini Faso i DR Kongo (narodni receno Drkongo) nista ne kosta.
U takvim godinama i u takvom okruzenju zive i rastu i ti djecaci, Izet, Haris, Sead. Oni nisu kao ja, oni ne moraju voliti ono parce zemlje koje se jos uvijek zove Bosna i Hercegovina. Ja moram jer za drugo ne znam.
Kosti moga oca su ostale rasute negdje po masovnim grobnicama Bosanske krajine a to je prevelik zavjet da bi mu se okrenula ledja. Djecaci u kopackama su imali bezbrizno djetinjstvo u Gelsenkirchenu, Cirihu, Zenevi, njihove oceve nisu odvodile komsije i nisu morali brojati zvizduke granata i zabavljati se nagadjanjem koliko daleko od njih je ova pala.
Njihova Bosna je ono sto im babo i mama pokazase a bojim se da u roditeljski sight seeing nije ulazila ljepota Starog mosta, zelenilo Neretve, mirnoca Bune, dimnjaci Zenice i Kaknja, setnja Bascarsijom, kupanje u nekoj od krajiskih rijeka ljepotica.. Nisu im roditelji pricali da su Bosnu zadnjih 600 godina gazili turci, austro-ugari, fasisti, komunisti pa sad i ovi zadnji okupatori iz komsiluka i susjedstva ali da je Bosne uvijek bilo i uvijek ce je biti, nisu im mozda znali ni ispricati o jednom velikom KAPETANU Gradascevicu, covjeku koji se suprostavio najvecoj svjetskoj sili tog vakta i kojeg izdase, ko drugi nego opet njegovi ljudi. Nisu im znali reci da u zivotu barem pokusaju biti kao Zmaj od Bosne a ne kao ti drugi poltroni i izdajnici koji mu dodjose glave jer i poslije njih je Bosna ostala i opstala. Nisu im znali objasniti ni ovu noviju historiju, razlog zasto one prazne stolice koje, btw, drzava naruci iz Srbije stajase postavljene u Sarajevu. Nisu im znali reci da skoro dvije hiljade djecaka i djevojcica ne prezivise opsadu glavnog grada.
Dvosmjerna nebriga jednih prema drugim, drzave prema dijaspori i dijaspore prema drzavi nas je dovela do ove situacije i mozda bi bilo najbolje da se navikavamo na ovo jer bojim se da ce slucajevi poput Pjanica bivati sve rijedji i rijedji sto je opet razlog vise da njegovo ime izgovaramo sa jos vecim postovanjem.
Miralem Pjanic – Zmaj od Bosne 21. vijeka!
svaka cast, sve je receno
Hvala na predivnom tekstu, rijetko kada sta procitam da me inspirise na nacin na koji je to ucinio tvoj tekst.
Pozdrav,