Nova godina i novo ruho ovog bloga. Nema vise kosih slova il’ sto bi mi u provinciji rekli "uhero".
Sjebase nas Maje, ja sam bio ubjedjen da ce doci do smaka svijeta u prosloj godini medjutim i ovaj put promasaj.. Doduse, 2012. je imala sve simptome godine smaka svijeta, jedan Bosnjo je odigrao kljucnu ulogu u osvajanju titule Premiershipa, drugi je zaigrao u NBA a dobili smo izgleda i zdrav Nogometni savez. Ko bi to mogao vjerovati prije nekoliko godina?
Dakle, Mirza Teletovic. Konacno smo docekali da se i jedno nase djete okusa u najjacoj kosarkaskoj ligi na svijetu. Prvo nas je Kapetan Mirza proveo kroz kvalifikacije za EP uz sjajnu podrsku Nihada Djedovica, Zach Wrighta i ostalih a onda je zakucao na vrata velike NBA. Dominirao je Spanijom i Euroligom sa svojom Tau Ceramicom tako da je odlazak u NBA dosao nekako prirodno. Tamo se i nije najbolje snasao ali to nije nista novo, ni veliki pokojni Drazen Petrovic nije imao bas sjajnu prvu sezonu u Americi.
Edin Dzeko je sa svojim Cityjem uzeo titulu iako se sticao dojam da je trener "gradjana" Roberto Mancini cinio sve da do toga ne dodje. Dzeko je zabio jako bitnih 2-2 u 91. minuti a Aguero je svojim golom dvije minute kasnije donio preokret i titulu plavom dijelu Manchestera. U prosloj sezoni je odigrao 30 utakmica, od toga je 16 igrao od pocetka. Dao je pristojnih 14 golova ali to se opet nekako cini premalo, barem nama nerealnim Bosancima. Ovu sezonu je poceo kao cetvrta alternativa kod Mancinija i najcesce je ulazio s klupe a nemalo je puta svojim golovima bukvalno spasio guz'cu zabaru. devet golova za pola sezone i za relativno mali broj minuta je odlicno, cinjenica da je Aguero povrijedjen i Balotelli blesav mu idu u prilog tako da se nadam da ce barem cijeli januar biti u pocetnoj postavi.
Paraolimpijci tacnije reprezentacija u sjedecoj odbojci su se pobrinuli da i BiH stagod donese sa Olimpijskih igara u Londonu. Zlatni momci selektora Mirze Hrustemovica i kapitena Sabahudina Delalica su u finalu pobijedili vjecite antagoniste Iran sa 3-2 u setovima i donijeli nam olimpijsko zlato. Bravo momci!
I nogometna repka je otvorila ove kvalifikacije na jako dobar nacin, sa tri pobjede i jednim remijem na prvom smo mjestu. Imamo "set-loptu" u Zenici u martu protiv grka. Dobijemo li njih to ce jos ljepse izgledati. Nego po cemu pamtiti 2012? Mozda po autogolu Sase Papca protiv Brazila, po makazicama u nasem kaznenom prostoru Stojana Vranjesa? Neizmjerno mi je zao sto je autogol Papca zadnje sto smo vidjeli u najdrazem dresu ovog gospodina. Covjek cije "Ne" lopovima iz NS-a ga je ucinilo besmrtnim medju navijacima Bosne i Hercegovine jos uvijek nije dobio svoje mjesto medju legendama naseg nogometa iako bi trebao biti broj 1. Nadam se da ce se ta nepravda nekada ispraviti i da ce SIR Sasa Papac dobiti nekad neku nagradu za svoj ucinak u rusenju jednog tru(h)log nogometnog sistema. Stojan Vranjes fakat nije imao srece, presudio nam je svojim potezom u prijateljskoj protiv Meksika i to ga je diskvalifikovalo iz repke do daljnjeg, da ne kazem zauvijek.
Ipak, nije sve blio ni tako crno. Nogometnu 2012. cu pamtiti po sjajnoj partiji Mire Stevanovica protiv Velsa i njegovom proboju ka zvijezdama. Decko koji je dosao "niodakle" svojom nenadjebivom brzinom i bezobrazlukom u igri preko noci je postao miljenik navijaca BiH i mnogi su ga htjeli vidjeti u prvih 11 iako je tu tek "od juce". Na kraju godine je nagradjen sa transferom u najjacu ligu na svijetu, u Spahicevu Sevillu. Bravo Miro, fakat si Steve Wonder!
Pamticu je i po povratku Vede Ibisevica, promjena kluba je bila pun pogodak i Vedo je opet onaj stari, trpa li trpa!
Sta jos? Zahvaljujuci Ogiju Vranjesu i njegovoj igri protiv grka sam osjedio ali me je obradovala njegova odlucnost da se vrati iz mrtvih protiv Litvanije. Bravo Ogi i bravo selektore i saigraci, eminentni forumski znanci su vec bili iskopali grob spremni da zakopaju jednu karijeru koja je u principu tek pocela.
Da bi sve ipak licilo na smak svijeta pobrinuli su se rukometasi. Prvo su u barazu (ah, taj baraz..) u Stuttgartu unatoc "domacinskoj" atmosferi ponizeni sa -12 da bi onda u revansu zamalo to stigli, bili su na +10 na nekoliko minuta do kraja ali nisu uspjeli. U nove kvalifikacije se uslo s puno optimizma medjutim jedna prosjecna Austrija nas je "nacela" a Srbija u Sarajevu dotukla. Ostatak kvalifikacija je samo stvar formaliteta.
Sto je najzalosnije, dosao je kraj karijere NAJVECEG. Enid Tahirovic, covjek za ciji opis superlativ jos nije izmisljen. Uvijek korektan i nasmijan van terena, uvijek srcan i borben na terenu. Ono sto smo mi navijaci osjecali na tribinama, osjecao je i on medju stativama, Jednostavno, ENID TAHIROVIC – JEDAN JE OD NAS! Hvala ti majstore za sve odbrane i za sve stisnute pesnice poslije njih!
To bi bila ta neka moja 2012…