Rukometasi su nas ponovo razocarali i pokazali su jos jednom da je luzerski mentalitet duboko usadjen u temelje rukometnog saveza i reprezentacije. O njima bi se komotno mogla napisati knjiga sa naslovom "Hiljadu i jedan poraz". Prosjecna Austrija i podmladjena Srbija su u samo cetiri dana razbile sve nade da ce ove kvalifikacije biti drugacije od onih ranijih. Mozda je vrijeme za ciscenje na nivou saveza, mozda je vrijeme da se zahvali ovoj generaciji, ne znam, nisam dovoljno upucen u rad ili nerad odgovornih tako da necu pozivati u neki novi "rat savezu" mada mi je malo cudno da na vodecim pozicijama nema mjesta za Bilala Shumana i Senjanina Maglajliju. Opet ponavljam, premalo znam da bih previse lajao.
Okrenimo se zabavi miliona to jest nogometu. Malo sam citao o Alziru i njihovoj repki i smatram da nam nece biti nimalo lako. Domacinu bi utakmica sa Bosnom i Hercegovinom trebala posluziti ne samo da proslave 50 godina nezavisnosti nego i da se uigraju za predstojeci Nation's cup odnosno Africki kup nacija.
Njihov selektor i, nadam se u nekoj skorijoj buducnosti i nas, Vahid Halilhodzic u svom timu ima igrace koji su tehnicki i fizicki dosta jaki ali koji su i vrele krvi sto ih je nerijetko kostalo u odlucujucim utakmicama a nerijetko se desavalo da im utakmice zavrse u totalnom haosu. Malo ko da je zaboravio njihove fajtove sa egipcanima i ovo zadnje prije par mjeseci sa libijcima. Daleko od toga da su svaki put alzirci bili krivi, na primjer 2009. kamenovan im je autobus od strane navijaca Egipta kada su trebali da budu prebaceni sa aerodroma u Kairu do hotela i tom prilikom im je pet igraca zadobilo lakse povrede.
Tu zadnju utakmicu u grupnoj fazi dobio je Egipat sa 2-0 a mec koji je odlucivao ko ce od ove dvije ekipe ici na SP 2010 premjesten je u Sudan iz sigurnosnih razloga. Tu utakmicu su dobili alzirci ali tu nije bio kraj problemima i incidentima. Veliki neredi su zabiljezeni u Egiptu, Alziru ali i u Francuskoj gdje zivi veliki broj emigranata iz ove dvije zemlje. Problemi su dosli do najveceg politickog nivoa, Ministar vanjskih poslova Egipta je optuzio vladu Alzira da ne cine nista da bi zastitili egipcane koji zive i rade u Alziru.
Legendarni napadac egipcana Amr Zaki je dolio dodatno ulje na vatru izjavivsi da ne zeli da predje u tadasnjeg premierligasa Portsmouth jer tmao igraju dvojica alziraca, Nadir Belhadj i Hassan Yebda.
A kako je sve pocelo i kada? 1978 u Alziru je igran Africki kup nacija i u susretu izmedju Alzira i Libije doslo je do sukoba izmedju igraca na terenu. Nogometasi Egipta koji su prisustvovali toj utakmici stali su u odbranu gostiju.
Sukob je nastavljen na SP-u u Italiju 1990. kada je "veznjak" Alzira Lakhdar Belloumi flasom pogodio doktora reprezentacije Egipta i ozlijedio ga do te mjere da je doticni ostao slijep na to oko.
Ovo ne pisem sa ciljem da se neko uplasi nego samo pokusavam da opisem atmosferu u kojoj cemo igrati za 10-ak dana. Nas protivnik nije opasan po zivot ali bi se moglo reci da su malo preozbiljno shvatili tezu da je nogomet vise od igre.
Kakav im je igracki kadar? Solidan ali neuravnotezen. Godinama su patili od letargije, talentovani nogometasi porijeklom iz Alzira koji su rodjeni ili zivjeli u Francuskoj mahom su birali da igraju za "tricolore" ali to se prilicno promjenilo otkako je Alzir uspio izboriti plasman na SP 2010. Na SP-u su im svi predvidjali totalni potop medjutim iako nisu uspjeli postici niti jedan gol, ne moze se reci da su se obrukali. Protiv Slovenije su izgubili zahvaljujuci kiksu golmana (0-1), sa englezima su odigrali 0-0 a protiv Amerike su zaigrali na sve ili nista i nakon nekoliko promasenih prilika kaznio ih je Donovan u 91. minuti.
Nakon SP-a, okrenuli su list i njihov NS se dao u potragu za igracima alzirskog porijekla. Dvije godine kasnije uspjeli su vratiti sportsko drzavljanstvo Ryadu Boudebouzu iz Sochauxa, igracu koji je prosao kroz sve omladinske selekcije Francuske. Osim njega "nagovorili" su jos i Liassinea Cadamuroa iz Real Sociedada, Sofiane Feghoulia iz Valencije te mozda i najperspektivnijeg od njih, Ishak Belfodila, 20-godisnjeg napadaca Parme. Osim nabrojanih, ekipa im se sastoji od mladih igraca koji igraju u Evropi, prvenstveno u Francuskoj a popunjavaju je igracima iz svoje lige koja, ruku na srce, nije neki pojam u nogometu.
Predsjednik NS-a Alzira Mohamed Raouraoua jos uvijek nije zadovoljan ucinjenim, zeli da vrati ama bas sve igrace alzirskog porijekla pod njihovu zastavu a skoro je izjavio za njihovu televiziju da im se vise nikad nece ponoviti neki novi Zidane, Benzema ili Nasri te da ce uciniti sve da stvori sto bolje uslove selektoru Halilhodzicu sto zvuci kao nesto sto bi mi, Bosanci i Hercegovci u ovaj vakat kad se vodi borba oko Halilovica, zeljeli cuti iz usta nekog iz naseg NS-a.
Naravno da ostvareni rezultati (plasman na SP 2010. te sad plasman na Africki kup nacija) i te kako pomaze prilikom pregovora sa igracima. Vahidu Halilhodzicu ugovor istice 2014. godine i sve su prilike da onoga dana kada napusti Alzir da ce iza sebe ostaviti jednu mladu i perspektivnu ekipu koja ce gajiti evropski stil nogometa isklesan u francuskim nogometnim akademijama.
