Prije ravno sest godina ova parola odjekivala je prepunim stadionom Kosevo. Bilo je to u doba nevjerovatnih poklapanja rezultata, postignutih golova u zadnjim trenucima igre, mrsavih pobjeda, doba kada nas je samo jedan gol dijelio od ispunjenja snova. Na zalost, tada su u Portugal otisli fudbaleri iz zemlje Carlsberga, glavnog sponzora Evropskog prvenstva 2004. a mi smo zavrsili grupnu fazu na cetvrtom mjestu. U prici "il’ bos il’ hadzija" mi smo ipak ostali bosi..
Malo sta da je isto kao sto je bilo tog vrelog oktobarskog dana u Sarajevu. U repki nema vise Konjica, Hibica, Papca, Beslije, Grujica, Salihamidzica, Babrareza, Baljica, Bolica.. Oko repke nema vise ni Pasalica, nema ni Milana Jelica ali zato su njihovi repovi jos uvijek tu, jos uvijek kriminalci drmaju nasim fudbalom i boljitka nema nigdje na vidiku. Oni najoptimisticniji naslucuju boljitak ukoliko prodjemo Portugal, lafo ce FIFA izvrsiti reviziju u NS-u, lafo ce Vrhovni sud ubrzati proces kontra Usanovica i Kuresa, lafo ce sve da bude puno bolje samo ako prodjemo Portugal.
Mene vise sikira sta cemo ako ne prodjemo Portugal? Ciro ce ostati na mjestu selektora, neizmerno je popularan kod obicnog naroda. Narod mu je oprostio njegovo velicanje pokojnog predsjednika Hrvatske Franje Tudjmana, oprostili su mu njegove pokusaje ubjedjivanja nasih igraca ratnih godina da zaigraju za Hrvatsku, oprostili su mu i njegovu "direktnu vezu sa Kijevom" za vrijeme nase utakmice sa Iranom. I sve ce mu oprostiti jer Ciro je slatkorijeciv i ljigav, prijatan i odvratan, arogantan i druzeljubiv, prost i jako uctljiv, sve to u isto vrijeme. Starom liscu svaka cast, uspio je prodati svoju demagogiju "raji", sada je cijela BiH sa Cirom na "ti", drago nam je valjda sto je kao mali dijelio kurbane po Travniku. Novinari su mu se toliko uvukli u dupe da vise se ne zna gdje zavrsava Ciro a gdje pocinju novinari, utrkuju se i laskaju mu kao najrodjenijem, oprastaju mu sve nebuloze kojih je za ovih godinu i tri mjeseca bilo sijaset.
Kada ih covjek konfrontira i upita ih sta im je, jesu li zaboravili ko je on i sta je on, dobijes odgovor jednog od uticajnijih od njih: Znas sta, boli me briga da nas Radovan Karadzic vodi, samo daj da idemo na SP. Zbogom ljudskost i postenje..
Ciro Blazevic je produzio radni vijek (ne)ljudima u savezu, pomirio ih je sa sportskim novinarima, doveo je nove sponzore, smirio je javno mjenje, vise se niko ne obazire na probleme u nasem nogometu, svima je u glavi samo odlazak u Juznu Afriku. To je nekim od navijaca na baterije postalo vaznije i od ljudskog zivota, prijetili su sabotiranjem odavanja pocasti pokojnom Vedranu Puljicu u Estoniji, smatrali su da je minuta sutnje sasvim dovoljna i da je 24 minute previse i bezpotrebno jer bi toboze to moglo biti kobno po nase igrace. O Boze, oprosti im, to sto rade valjda ne znaju ili kako ono Isus Krist rece.
Bez obzira kako da prodjemo protiv Portugala u iduce kvalifikacije najvjerovatnije ulazimo kao favoriti. Euforija ce da drma nasih nogometom, na Bilinom ce opet biti 20 hiljada ljudi iako stadion prima jedva 15, nikome nece smetati sto karte mora kupovati kod tapkarosa po petostrruko vecim cijenama, niko se nece obazirati ni na to sto kisa pada a ni na to sto nemamo ni jedan ozbiljniji stadion u drzavi sa krovom. Nece nam smetati ni kad odemo u wc tog stadiona i ugazimo u potok mokrace ili kada se vratimo na svoje mjesto koje je jasno(?) oznaceno na karti a tamo zateknemo nekog drugog. Nece nam smetati ni tri lanca kontrola, ni neljubazni drotovi, ni puna loza nekavih Burhana, Gljiva, nekakvih privrednika i kurtona, nece nam smetati ni to sto jedan Bolic i Barbarez nece imati mjesta u toj lozi jer, Boze moj, njihov vakat je prosao a Gljiva je vjecan.
Idemo u Portugal, ako ne po odlazak na SP onda barem po otrijeznjenje nacije. Bojim se da iz Portugala necemo donijeti ni jedno ni drugo. Daj Boze da nisam u pravu!
