Nogolopta

Dobrodošli na moj blog

01.05.2013.

Gost ima rijec: Da li je nesto truhlo u drzavi Danskoj?

Kada sam prije ravnih 20 godina (23.4.1993.) zajedno sa mamom i sestrom dosao u Swinoujscie, luku u Poljskoj iz koje su isli trajekti za Dansku i Svedsku, ni slutio nisam da sam, iz danasnje perspektive gledano, napravio pravi izbor kada sam rekao mami da se meni ide u Svedsku, ni sam ne znajuci zasto. Mama je imala dovoljno demokratskog duha u sebi pa da postavi to pitanje svom 13-godisnjem sinu odnosno 10-godisnjoj kcerki i nekako jednoglasno se odlucismo za Sweden.

Zamolio sam mog dugogodisnjeg poznanika i velikog zaljubljenika u nas nogomet Edina Uštu da meni i svima vama pokusa pribliziti probleme s kojima se doseljenicka djeca odnosno prvenstveno djeca nasih korijena svakodnevno susrecu u Danskoj te zasto je toliko tesko jednom strancu doci do crveno-bijelog dresa nacionalne vrste.     

Edin Ušto ima rijec. 

U poslednje vrijeme u medijima nerijetko možemo pročitati da je projekat selektiranja nogometnih talenata za regiju Skandinavija zaživio i da će mnoga talentovana djeca u ovoj regiji dobiti priliku da pokažu svoje kvalitete stručnjacima koji će predstavljati NSBiH.

Projekat je poznat pod imenom „Otvorena vrata“ a okupljanje će se održati u Švedskoj. Pod lupom su talentovani nogometaši porijeklom iz Bosne i Hercegovine, od uzrasta U15 do U19.

U ovom tekstu ćemo malo detaljnije analizirati Dansku. Danska ima nogometnu reprezentaciju koja je godinama prisutna u samom vrhu evropskog nogometa ili odmah ispod „velikih“ reprezentacija. Ono što krasi njihovu selekciju je izuzetna disciplina, taktičko savršenstvo i velika borbenost.


Ova mala skandinavska država ima veoma zapažene rezultate, iako na papiru i nisu imali pretjerano dobre pojedince, što su veoma uspješno nadoknađivali na drugim poljima te na taj način uspjevali biti veoma respektabilan tim.


Nemoguće je ne zapaziti da veoma malo igrača koji su potomci doseljenika je igralo ili igra u raznim selekcijama ove države a samim tim i igrača bh. porijekla. Međutim, nekoliko Bosanaca i Hercegovaca je nastupalo i nastupa za razne danske selekcije.

Najzvučnije ime je Nikola Šarić, koji je svojevremeno dobio nagradu za talenta godine u svom uzrastu, te je uspio ostvariti transfer u Liverpool. Na žalost, imao je niz povreda i nije uspio da se razvije u nogometaša kakvog su mnogi očekivali, vjerujući u njegov izuzetni talenat. Poslije par neuspješnih posudbi završio je u danskoj 1. Diviziji, gdje i ne igra baš redovno a i nije više toliko mlad da bi bio smatran talentiranim igracem, napunio je 22 godine.


Trenutno najzvučnije ime u Danskoj je Dario Dumić, 21-godišnji Sarajlija, koji nikada nije krio da mu je želja nastupati za bh. reprezentaciju. Dario igra za Brondby i prošao je sve mlađe selekcije danske reprezentacije.

U Brondby U17 timu nastupa još jedan igrač bh. porijekla, Danijel Anušić, koji je istovremeno i član danske U17 selekcije, te vrijedi za jednog od najvećih talenata ovog trofejnog danskog kluba. Danijel je porijeklom iz Banja Luke.

U elitnom takmičenju U17 nastupa i Sadik Krdžić, nastupajući za HB Koge. Sadik je postao poznat danskoj javnosti prošle godine, kada je predvodio svoju nogometnu školu kao kapiten u finalu nogometnih škola, odigranom na Parken stadionu. Tada je izabran za „fightera“ finala, iako se njegova škola zadovoljila drugim osvojenim mjestom.
Od ostalih potencijalnih talenata vrijedno je pomenuti slijedeće:


Loris Spasojevic U19 Vejle Boldklub Kolding
Riad Besic U19 Esbjerg
Admir Ferhatbegovic U15 Fredericia
Adnan Sabic U17 Silkeborg

Loris Spasojević, je mlađi brat od Sandra Sapsojevića koji je prije par godina bio jedan od većih talenata. Ni njegova karijera nije išla željenim putem pa se poslije neuspješnog boravka u Holandiji vratio nazad. Danas nastupa u 2.Diviziji, doduše veoma uspješno i nerijetko se nalazi na listi strijelaca ali ovaj rang takmičenja i nije baš nekog zavidnog kvaliteta.


Nemoguće je se oteti dojmu da u Danskoj nije baš lako iskorisititi talenat i postati kvalitetan nogometaš. Postoji niz razloga zašto je to tako, i moglo bi se pisati u nedogled o tim stvarima, a ovdje ćemo pomenuti samo one najvažnije.

Očigledno je da danska filozofija nogometa jako slabo odgovara djeci bh. roditelja. Danski treneri pridaju veliku pažnju detaljima i zahtjevaju od djece da isključivo prate savjete koje im oni davaju. Škola nogometa je prepoznatljivog karaktera, jedan bek recimo ima radijus kretanja i poteze koje treba praviti u određenim situacijama i od tog šablona se nikad ne odustaje.

Tako da u danskim selekcijama imate u raznim uzrastima igrače sličnog tipa, bio to bek U17, U19 ili A reprezentacije, pozicioniranje i stil igranja su slični a često i potpuno isti.


Djeca bh. roditelja nerijetko posjeduju veliki talenat, međutim, za neke neočekivane poteze i oštriji temperament u danskoj nogometnoj filozofiji se teško može pronaći mjesto. U ovakvim uslovima, djeca se jako teško snalaze, često završavaju na klupi a nakon toga dolazi do gubitka samopouzdanja te na taj način jedan bh. talenat stekne dojam da je potpuno zanemaren. Pubertetom dolaze i neke druge stvari koje su malo izraženije kod naše djece, što samim tim zahtjeva puno veću pažnju rukovodećih nego kod prosječne danske djece, jer su danska djeca poznata po veoma profesionalnom odnosu prema treniranju i utakmicama. Nerijetko se dešava da se talenti izgube u dobi od sedamnaeste godine do devetnaeste.

Nezaobilazno je ne pomenuti jednu izjavu danskog selektora Mortena Olsena, vezano za djecu doseljenika. Morten je naime jednom prilikom izjavio da je Zlatan Ibrahimović rođen u Danskoj da ne bi igrao ni u 2. Diviziji. To je zaista istina, toga su danski treneri i svjesni ali isto tako i nije baš lako promijeniti neke stvari preko noći, koje su već duboko urezane u dansko društvo.

Gledajući preko „bare“ stiče se dojam da je u Švedskoj djelimično ili možda čak potpuno obrnuta situacija te da svaki tim manje više ima nekog Edina, Asmira i tako dalje. Da li je to zbog Zlatana Ibrahimovića i Muslimovića, švedske nogometne filozofije ili nečeg trećeg, otkriće neki budući tekst na ovoj stranici.

Trenutno moramo biti prezadovoljni što je projekat „Otvorena vrata“ ugledao svijetlo dana, jer nema sumnje da ima mnogo talenata širom Skandinavije i da će ovakav projekat doprinijeti jednim dužim nizom pozitivnih stvari od kojih ce Nogometni savez i domovina uopšte imati velike koristi.


U konačnici, vjerujemo da je zaista došlo vrijeme da poslije Zlatana Muslimovića pronadjemo novog A reprezentativca našoj domovini a što da ne i više njih.

30.04.2013.

Padobranci

Pola '90-ih i citavih '10-ih smo imali posla sa igracima koji reprezentativne nastupe nisu zasluzili odnosno koji su ih dobijali na osnovu svega drugog osim zbog kvaliteta kojeg (ni)su posjedovali. Neki su pozivani na preporuke ovog ili onog, neki da bi se prodali, neki zbog ko zna kakvih talova a neki ni krivi ni duzni su se tu zatekli i moze se slobodno reci da se nisu bas najbolje snasli.


Ovo bi bila moja neka lista 11 padobranaca koji su igrali za nasu najbolju nogometnu selekciju:


1. Igor Melher - Debitovao u 86. minuti u prijateljskoj protiv Luksemburga u gostima. Scena za pamcenje, ulazi Igor a Farid se sa stangle dere "Hajmo sad svi, IGOR MELHEEEER"! Nije ni dovrsio misao a centarfor Luksemburga izadje sam ispred Igora i dade mu gol kroz noge. Usuti Farid sekundu-dvije i onda ce "Hajmo sad sto glasnije, "IGORE ZAGRIJ SE!" Bile su to jedine minute Igora Melhera u nacionalnom dresu Bosne i Hercegovine..



2. Milenko Milosevic - defanzivac koji je takodjer debitovao na tom prijateljskom mecu sa Luksemburgom. Usao je u 66. minuti umjesto Konjica a u 72. se predstavio sirokim narodnim masama. Uklizao je, promasio je loptu, promasio je igraca ali je pogodio reklamu koja je bila neka 3-4 metra od aut-linije. Nekih par minuta kasnije je uspio da udarcem glavom prebaci loptu preko tribine! I to bi to..


3. Asmir Ikanovic - U nasem nogometu ostao upamcen tako sto je uspio iznenaditi Alaima sa 60 metara i dati mu gol. U repki ostao upamcen kao igrac koji je igrao stopera protiv rumuna na Kosevu 2002. i koji je zamjenjen u 37. minuti. Tada je na semaforu vec pisalo 0-3 a rumunski selektor, siguran u pobjedu svog tima, vec u 33. minuti je zamjenio svog golmana. To su bile Asmirove zadnje minute u reprezentativnom dresu..

 

4. Matijas Pejic - Sa 19 godina silom prilika debitovao kod Kodre protiv Makedonije. Svi su ocekivali da bi upravo on mogao biti zamjena za Cileta Musica na lijevom boku medjutim pet godina kasnije o Pejicu vise niko i ne prica kao o ozbiljnijem kandidatu za nacionalni tim. Danas igra lijevog beka u Velezu.

5. Aleksandar Solic - Ovaj rodjeni Rijecanin se nasao na spisku selektora Muzurovica u doba najvece krize naseg nogometa, 2007. ali nikad nije debitovao. Da li je taj poziv bio dovoljan da se napravi transfer iz Osijeka u Azerbejdzan gdje i danas igra, ne znamo..

6. Mirnel Sadovic - Debitovao u tadasnjem Bundesligasu Bielefeldu 2003. ali tu je bio vrhunac karijere. Poslije toga potpisuje za FK Sarajevo gdje ostaje upamcen po jednoj ruznoj sceni iz Banjaluke kada ga je nokautirao navijac Borca.
Pet godina kasnije odnosno 2009. Ciro ga je pozvao pred tekmu sa Iranom, a dva dana poslije se izderao na njega za vrijeme treninga zavrsivsi monolog rijecima "Ko mi ovog posla, pa on pojma nema!" Ipak se nasao na klupi protiv iranaca ali nije nikad debitovao jer je Iran uspio stici i prestici nasu prednost od dva gola. Malo cudno da ga Ciro nije gurnuo u vatru ali s obzirom da je citava ta tekma bila sumnjivog karaktera, ne cudi potez starog varalice. Nakon toga, Sadovic vise nije bio ni na sirem spisku reprezentativaca.


 

7. Santos Bajano - "Kad nece Braco hoce brazilac", razmisljao je Baka Sliskovic tog prohladnog oktobarskog dana nakon sto mu je ljutiti Braco Salihamidzic "pobjegao" iz Medjugorja. Santos Bajano je dobio drzavljanstvo "na brzaka" i debitovao je protiv SiCG na Kosevu zamjenivsi Baljica u 77. minutu. Nakon tih 13 minuta na terenu napravio je transfer u Rusiju a ove godine se vratio nazad u Hercegovinu odnosno u Siroki Brijeg. Domoljubno ali ipak premalo da bi se izbjeglo mjesto na ovoj listi.


8. Sergej Jakirovic - Covjek ne moze a da se ne upita odakle li ih je Baka samo vadio, sve te silne padobrance. Sergej je rodjen u Mostaru ali odrastao u Metkovicu u susjednoj Hrvatskoj gdje je i zapoceo nogometnu karijeru. Baka ga je pozvao protiv Estonije 2005. kao 29-godisnjaka a vrhunac karijere mu je zasigurno bilo 90 minuta na Marakani. Nakon toga je dobio jos 10 minuta protiv Japana u Dortmundu da bi se onda izgubio. Nije bio ni pola tol'ko los koliko je bila nejasna njegova pozicija na terenu. Sve u svemu, padobranac..


9. Asim Sehic -  Nastupao za Hrvatsku U19 a za nas debitovao 2004. odigravsi 45 minuta protiv velike Francuske i to bi to. Danas igra u Saudijskoj Arabiji. 


10. Nedim Halilovic - Napadac Varteksa koji je, po nasim novinarima, prodavan u Lige petice ravnih pet godina i koji je na kraju zavrsio u Örebru gdje je, moram priznati, bio i vise nego solidan. Preko Rijeke i Dinama iz Tirane zavrsio u svedskom treceligasu Dalkurdu gdje i danas igra. Reprezentacija? 16 nastupa, 0 golova. Ostace upamcen po situaciji na Mestalli protiv spanaca 2005 kada je, izasavsi sam pred Casillasa kod rezultata od 1-0 za nas, odlucio da odglumi penal. Sudija ga je "provalio", svirao indirekt za spance a Nedimu pokazao drugi zuti. Nakon sto se prodao u Örebro, nije vise pozivan u nacionalnu vrstu.


11. Petar Jelic - Sin pokojnog Milana Jelica nekadasnjeg predsjednika Nogometnog saveza BiH i predsjednika republike Srpske. Forsiran u U21-repki, cak je bio i kapiten jedno vrijeme. Za senirsku selekciju odigrao dvije prijateljske, jednu protiv Juzne Koreje a drugu protiv Irana. Bilo je to zlatno doba prodaje igraca preko repke pa je i Petar uspio unovciti svoje (ne)znanje potpisavsi za Nurnberg. Vidjevsi kakvog su kloca doveli, posudili su ga u "Cvajtu" u Carl Zeiss Jenu medjutim ovaj vrsni talenat ni tamo nije uspio da se nametne. Od 30.9.2007. ga nema ni na sirem spisku ijednog selektora. Tog dana je naime preminuo Milan Jelic..              

29.04.2013.

Mogli su ali..

Siguran sam da svako od nas ima jarana, rodjaka, brata ili poznanika za kojeg barem nekad u prici kaze "Mog'o je uspjeti da je htio ali.." Iza ovog "ali" nekad ide nedetaljna prica o povredi koljena, zgloba ili prepone, nekad se iza "ali" krije dosta detaljnija prica o kocki, alkoholu, zenama a u onim najcrnjim primjerima i o drogi.

Medju nasim posljeratnim talentima ima dosta prica koje su zaista fascinantne i koje su bas onako poput nasih filmova, tragicne i tuzne.

Top 5 prica koje su mogle i trebale a nisu se zavrsile sa happy end-om:

 

5. Vladan Grujic - Igrac koji je odigrao 23 utakmice za nas nacionalni tim i koji je cak u jednom periodu bio nezamjenjiv u prvih 11. Na zalost klupska karijera mu nije bila bas tako sjajna, mogao je i morao je napraviti ozbiljniji transfer. Istina, potpisao je bio za Köln koji je tada igrao u Bundesligi ali nije se naigrao. Prije toga je bio u Zvezdi ali ni tamo se nije uspio nametnuti. Poslije Kölna kola su krenula nizbrdo, Alania Vladikavkaz, Litex Lovech pa jedna sezona u FK Sarajevu. Zatim dvije godine u Norveskoj 2. ligi a poslije toga pola sezone u Laktasima prije nego sto je uhvatio maglu i ispalio se na Kipar. Tamo provodi dvije sezone prije nego sto se vraca u rodnu Banjaluku. 

Mahala bruji da ga je prodavao tadasnji menadzer broj 1 u BeHa nogometu Nusret Jashari, ne znam da li je to istina ili ne ali u svakom slucaju klubovi u kojima je nastupao su bili "srednja zalost" ili kako drugacije nazvati gore navedene klubove. Za igraca kojeg je birvaktile tadasnji selektor Sliskovic rekao da mu Rahimic ne treba jer ima Vladana, napravio je premalo. 



4. Admir Haznadar - Kada sa 17 godina zaduzis dres u prvom timu PSV-a i kada se za tebe otimaju selektori Holandije i BiH, onda sigurno da nesto vrijedis. Na zalost, Admir nije imao ni priblizno blistavu karijeru kao sto mu je predvidjano najvise "zahvaljujuci" povredama. Iz PSV-a je 2005. otisao u Belgiju gdje i danas igra za petoligasa(!) KFC Lille. Steta zaista jer potencijal je definitivno postojao.



3. Albin Pelak - Jedan od najboljih igraca iz jedne zaista odlicne generacije rodjene '80.-'82. koji na zalost nije imao dovoljno sportskog duha i volje za uspjehom. Prodan u Japan gdje je najavljen kao veliki talenat i buduca zvijezda ali nije se proslavio i vratio se nazad u Evropu tacnije u Dinamo iz Zagreba. Tamo nije odigrao ni minute. 2004. se vraca u FK Sarajevo i igra jednu sasvim pristojnu sezonu sa devet postignutih golova i isto toliko asistencija. Medjutim, tada pravi "zabranjeni" potez i 2005. prelazi iz FKS u Zelju. Na proljece 2006. dozivljava tesku povredu kada mu na gradskom derbiju protiv FKS Vule Trivunovic krvnicki uklizava. Dijagnoza je bila prelom potkoljenice desne noge. Nakon toga vise nikad nije bio onaj isti a karijeru je zavrsio u trecem Sarajevskom premijerligasu Olimpicu. Danas radi kao trener mladjih kategorija u Unisu.

2. Mustafa Kucukovic - Muki je bio gost CD-a na Hayatu, poklonjen mu je dres BiH i Muki je obecao da ce izabrati BiH kada dodje za to vrijeme. Komentatori na eurosportu za vrijeme U19 EP-a prozvase ga novim Kuranyijem (tadasnji prvi centarfor Njemacke), Medjutim, "prodje od tad 13 Bajrama" a od malog Mukija ne vidjese nafake ni Njemacka ni BiH.

Iz HSV-a je zavrsio na pozajmnici u drugoligasu Greuter Furthu, poslije je prodan 1860 Minhenu, takodjer drugoligasu. Ni tamo se nije naigrao pa je otisao kod Mese Bazdarevica u Grenoble gdje je upisao jedva pet nastupa za godinu dana. Mesa ga je slao na pozajmnicu u Zelju ali do tog prelaska nikad nije doslo.


Iz Francuske je preselio u Dansku, u Sönderjyske gdje je

igrao redovnije medjutim samo 4 gola na 17 nastupa nisu bila dovoljna da opravdaju ocekivanja njegovih poslodavaca tako da je opet morao mjenjati sredinu.
Skrasio se u Cottbusu, ponovo u "cvajti" medjutim ni tamo ga nije islo pa je nakon prekida ugovora presao u Olympiakos iz Nikozije (Kipar). Sedam tekmi i dva gola su bili premrsav skor da bi zadrzao svoje mjesto u "rosteru"
kiprana tako da je od ovog ljeta slo
bodan igrac.

Kucukovic je dodirnuo zvijezde ali se nije uspio zadrzati na nebu nego je tresnuo i to dobro, iz godine u godinu padao je sve nize i nize. Sudbina se ruzno poigrala sa ovim neospornim talentom koji iz ko zna kojih razloga nije uspio da prevali onaj najtezi korak u karijeri a to je kada se igrac treba transformisati iz "obecavajuceg" u "standardno dobrog i pouzdanog"
. Nije ni prvi ni posljednji talenat cija karijera je otisla u krivom smjeru. Nemali je broj onih pred kojima je bila svijetla buducnost ali koje je zaustavila neka povreda, neka zena ili neko manje dobro drustvo. Sta je razlog Mustafinog "kraha", stvarno ne znam a zaista bih to volio kako saznati. 

Mustafi je (tek) 26 godina i generacija je sa Edinom Dzekom. Poredjenja radi, kada je Mustafa debitovao za HSV, Edin je igrao za Usti nad Labdem gdje je bio na pozajmnici iz Teplica a kada je Muki postigao svoj prvi (pokazace se, i jedini) gol u Bundesligi, Edin je igrao ne bas toliko zapazenu ulogu u, ako poredimo sa HSV-om, ne bas atraktivnim Teplicama.


1. Alen Skoro - Nas mozda i najveci posljeratni talenat koji na zalost nije ni priblizno ostvario karijeru koja mu je predvidjana. Transfer iz Sarajeva u Olimpiju pa onda u Olimpique Marseille je jos uvijek nerasvjetljen slucaj, prica u kojoj ima mjesta za prijetnje Alenu i porodici, za sumnjive menadzere i za spekulacije o pranju novca preko njegovih ledja.

Nakon sto nije uspio u Francuskoj, bio je na posudbi u Servetteu u Svicarskoj medjutim ni tamo nije uspio. Upuceni tvrde da Alen nikad nije bio dovoljno psihicki jak da podnese sve malverzacije koje su pratile njegov transfer u Francusku i da je zato karijera mu dosla u drugu ruku. Brojne povrede lijevog koljena (pet operacija!) su takodjer odigrale veliku ulogu i sputavale ga da napravi ozbiljniju karijeru. Iako je bio povremeni reprezentativac i profesionalno igrao u Austriji, Hrvatskoj, Poljskoj pa cak i u Meksiku, smatram da je mogao i trebao napraviti nesto vise. Karijeru je okoncao prije 20-ak dana kao jedan od dijamanata koji nikad nisu zasjali svojim pravim sjajem.  



24.04.2013.

Jurgen Klopp

- Saznao sam za ovo dan poslije utakmice sa Malagom kuci. Naravno da je ovo pogresno vrijeme da se ovakva vijest objavi ali svi znamo kome je u interesu da ova vijest sada izadje u javnost.

Mario Götze nije donio odluku da promjeni klub da bi naudio svojim saigracima ili klubu. On je Pepov igrac iz snova. Ako navijaci vec traze krivca neka ga vide u meni ali sta da radim, ja ne mogu se smanjiti 15 centimetara i tjerati igrace da igraju tiki-taku. (Jurgen Klopp o Götzeovom transferu u Bayern)

18.04.2013.

Mladi talenti: Sulejmen Sarajlic

 

Datum rodjenja: 23.10.1995.

Klub: IFK Göteborg

 

Pozicija u timu: Golman

 

Igra u sistemu: 1-4-4-2

 

Status u reprezentaciji Svedske: pozivan/nije igrao vezivajuce utakmice

14.04.2013.

Projekat "Otvorena vrata"

Zovem se Ismet Tursic i izmedju ostalog radim kao nogometni trener (UEFA B licenca). Od Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine sam dobio "Ovlastenje" da zajedno sa gospodinom Zlatanom Nalicem (UEFA PRO licenca) izvrsimo skauting talenata BeHa korijena na podrucju Skandinavije a koji su rodjeni izmedju 1995. i 1998. godine.

Ovim putem zelim da vas upoznam sa planovima koji se ticu nasih buducih aktiviteta u Skandinaviji.

Jos uvijek nista nije definitivno dogovoreno ali preliminarni plan je da u
Svedskoj, najverovatnije u juznoj Svedskoj, bude izvrseno jednodnevno druzenje nasih mladih talenata sa selektorima U15, U16, U17 i U18 selekcija koji ce taj dan doci iz BiH da se na licu mjesta uvjere u fudbalske kvalitete ovih djecaka.

Cilj i zamisao nam je da iskupimo odredjeni broj igraca iz svake selekcije (U15, U16, U17, U18) i da se taj dan odrze cetiri utakmice (22 igraca iz svake kategorije koji bi igrali jedni protiv drugih). Plan jos nije definitivan a sve ce najvise ovisiti od broja igraca koji ce se odazvati ovoj akciji.

Tom skupu bi prisustvovali i selektori omladinskih selekcija BiH koji bi dali svoj sud o prikazanom.

U nasim biljeskama se trenutno nalazi preko 100 imena djecaka koja igraju na najelitnijem nivou u Skandinaviji i sada radimo na provjerama, pravljenju licnih kartona ovih mladih nogometasa i kontaktu sa njihovim roditeljiima.

Ukoliko imate pitanja slobodno nas kontaktirajte putem maila:

zlatan.nalic@telia.com
 
ismet.tursic@boras.se)  

13.04.2013.

Talenti: Vahid Hambo


Ime i prezime: Vahid Hambo

Datum i mjesto rodjenja: 03.02.1995. Helsinki

Klub: Sampdoria (Primavera, 16 utakmica za najstarije juniore). Ugovor do 2015.
 
Pozicija: Napadac

Visina: 192 cm

Nastupi za Finsku: 3 utakmice za U17, 4 gola
11.04.2013.

Talenti: Adnan Maric

Prije nekih mjesec dana sam dobio mail iz Nogometnog saveza BiH u kojem je bilo "Ovlastenje" s kojim mi se daje legitimitet da radim na skautingu djece BeHa korijena koja bi mogla biti interesantna selektorima nasih omladinskih selekcija. Ovlastenje smo dobili ja i Zlatan Nalic, covjek sa UEFA PRO licencom i ogromnim iskustvom u radu sa mladim talentima.

Jedan od igraca koji se nasao na mom radaru je 16-godisnji Adnan Maric. O njemu sam prvi put cuo prije tri godine od jednog mog jako dobrog prijatelja koji mi je pricao o 13-godisnjacima iz jednog malog tima iz Göteborga sto "deru guzove" svim velikim ekipama u Svedskoj a nas mali im je glavni igrac. Poslije sam imao priliku citati o njemu, o njegovim odlascima na probe u HSV, Utrecht, Fulham.. I onda, kao grom iz vedra neba, procitah da je sa 15 godina potpisao svoj prvi profesionalni ugovor sa GAIS-om, ekipom koja je prosle sezone ispala iz prve lige. GAIS je jedini ponudio seniorski ugovor i to je razlog zasto je odbio ponude izmedju ostalih svedskih prvaka Elfsborga te engleskog Fulhama.

Brojni strucnjaci su ga obasipali superlativima pa sam u utorak i sam odlucio da se uvjerim u njegove majstorije na licu mjesta. Dan prije sam se cuo s njegovim ocem i upitao ga da li postoji interesovanje kod njega i Adnana da Adnan zaigra za BiH (trenutno je na spisku selektora Svedske U17 iako mu je tek 16 godina). Odgovor je bio potvrdan tako da smo odlucili da se sretnemo dan poslije na utakmici GAIS-ovog rezervnog tima.

Tekma ko tekma je bila nebitna, GAIS je izgubio 3-1 a strijelac jedinog gola je bio Adnan ali meni je bitnije bilo upoznati Adnana i njegovog oca sa ovim projektom i objasniti da nasim nogometom sada pusu neki novi, zdraviji vjetrovi.

Ono sto je Ado pokazao u ovom mecu me je ipak zadivilo, iako najmladji sa svojih 16 godina odigrao je puno zrelije od svih drugih na terenu. Ako je suditi po ovoj utakmici, ovo je profil igraca koji je jako rijedak u nasem nogometu, "dvosmjerni" veznjak (box-to-box) sa fantasticnim fizickim predispozicijama (182 cm i 77 kilograma). Ako bih se vec usudio da ga usporedim s nekim nakon samo odgledanih 90 minuta rekao bi da je stilom jako slican Zlatanu Bajramovicu iz njegovih najboljih dana.

Sta ce biti ubuduce, ostaje da se vidi. Uglavnom, ohrabrio me je stav Adinog oca Nermina koji jako trezveno i pametno razmislja po pitanju buducnosti svoga sina. Nakon utakmice smo se dogovorili da ostanemo u kontaktu a nase sanse da vidimo Adu u najdrazem dresu svakako da nisu manje nego sto su bile prije naseg susreta.

 

Licna karta:

Adnan Maric
Rodjen: 17/2/1997
Klub: GAIS (Svedska II. liga), seniorski ugovor do 2016.
Pozicija: Vezni red
Idoli: Zinedine Zidane i Zlatan Ibrahimovic
Drugi o Adnanu: "Necu biti iznenadjen ako za nekoliko godina o Adnanu budemo pricali kao o novom Stefan Schwarzu (legendarnom veznjaku Svedske reprezentacije koji je u svojoj karijeri igrao za Benficu, Arsenal, Fiorentinu, Valenciju i Sunderland)" (Dime Jankulovski, sportski direktor GAIS-a)       

Adnan Maric nakon potpisa ugovora sa GAIS-om
04.04.2013.

Nisu sve pare u zivotu

Juce se nisam previse zamarao Ligom prvaka, nejasno mi je kako neki klub koji ima 100 miliona eura duga trositi po 200 miliona za dovodjenje novih igraca i dokle ce to biti tolerisano. O ekonomskom dopingu u PSG-u ili Cityju i da ne pricamo. LP je davnih dana postala Liga para, ko ima ima, ko nema - nema problema. Medjutim da li je jedna druga liga na pomolu, liga koja "doesn't fuck livin' force" odnosno koja ne je8e zivu silu?

Alexej Miller je glavna "faca" Zenitha iz St Petersburga, tima ciji navijaci su poznati po izjavama da "crncuge nikad nece nositi sveti Zenithov dres" i koji svoj rasizam ispoljavaju na svim poljima. U decembru prosle godine su ti isti navijaci prekinuli mec u gostima protiv Dinama. Izrevoltirani primljenim golom iz sumnjivo dosudjenog prekrsaja poceli su da pale baklje i bacaju topovske udare. Nesto od to dvoje baceno iz njihovog sektora pogodilo je u glavu golmana moskovljana i utakmica je prekinuta a ruski nogometni savez je donio odluku da se utakmica registruje pobjedom Dinama od 3-0.

Sve je to izrevoltiralo Millera koji je zaprijetio da ce se Zenith povuci iz ruske Premier lige ukoliko RNS ne ponisti svoju odluku. Niko nije shvatio da je mislio ozbiljno sa ovom svojom prijetnjom a mozda su trebali jer Alexej Miller nije samo prva faca Zenitha nego je i direktor Gazproma, energetskog giganta i najvece ruske firme koja je samo u prosloj godini napravila obrt od 98,685 milijardi dolara! Miller je oko sebe okupio dosta jake ljude iz ruskog nogometa i sa njima poceo da kuje planove jedne nove lige, lige koja je sad vec pocela da se nazire. 

Dva mjeseca poslije ovog incidenta dakle polovinom februara doslo je do susreta izmedju vlasnika/predsjednika vecine klubova iz ruskog najviseg ranga. Jedini koji nisu bili tu su bili predstavnici Mordovije i Tereka iz Groznog koji su ove planove nazvali neozbiljnim i nerealnim. Mjesto sastanka? Glavno sjediste Gazproma..

Za vodju ovog projekta izglasan je Valerij Gazzajev, bivsi selektor i nekadasanji trener CSKA iz Moskve koji je danas predsjednik i trener Alanije koja se nalazi na ubjedljivo posljednjem mjestu RPL-a. Nakon sastanka, izasao je pred novinare i predstavio je nacrte ovog plana. Zamisao je bila slijedeca, 18 ekipa bi igralo u prvoj i 18 u drugoj ligi. Prve sezone u ovoj ligi bi ucestvovale samo ekipe iz Rusije i Ukrajine a ukoliko se projekat pokaze odrzivim i uspjesnim onda bi se u takmicenja ukljucivale i ekipe iz ostalih zemalja nekadasnjeg Sovjetskog saveza. 

Ono sto je bilo najzanimljivije vezano za ovu ligu je bilo financiranje iste. Prema Gazzajevim rijecima samo nagradni fond ovog projekta bi bio nevjerovatnih 750 miliona eura! Samo za ucestvovanje u ovoj ligi svaki klub bi dobio po 22 miliona eura a pobjedniku takmicenja bi pripalo jos toliko. Sponzor lige bi bio naravno Gazprom zajedno sa jos nekim od najbogatijih ruskih firmi i privatnika iako bi Gazprom bez problema mogao sam financirati citav ovaj cirkus. Gazzajev je rekao da i to da je ujedinjenje liga jedina sansa da se pojedini ruski i ukrajinski klubovi izvuku iz obruca koji se oko njih steze sa UEFA Finance Fair Play pravilima koja nalazu da ni jedan klub ne smije trositi vise nego sto zaradjuje.

Ovo pravilo naravno ne vazi za one, po UEFI, najvece klubove jer njihova "zlatna koka" se zove Liga prvaka i u cijem proslogodisnjem finalu su igrali drugoplasirani iz Bundeslige i treceplasirani iz Premiershipa, Bayern i Chelsea. Rusi su to skontali i sada hoce da se osamostale. Prema Millerovim rijecima ovaj prijedlog je vec na radnom stolu Michela Platinija i na razmatranju je.

"Necemo ovo raditi bez njihove (Uefine) dozvole a signali koje sam dobio mi govore da su spremni da podrze ovaj projekat", rekao je Miller tada za Rsport.ru.

Ipak ovaj projekat bas kao i svaki drugi ima svoje skeptike. Vecina navijaca u Rusiji i Ukrajini je protiv ove ideje mada se njih jako malo pita. Ono sto bi u stvari trebalo da brine Millera i Gazzajeva je cinjenica da je vecina ukrajinskih klubova protiv ujedinjenja. Dynamo Kiev i Schakhtar su diplomatski rekli da su za ovu ideju ukoliko su ostale ukrajinske ekipe za pritom znajuci da se vecina njih ranije izjasnila negativno. Na sastanku u Gazpromovoj zgradi nije ucestvovala niti jedan predstavnik iz Ukrajine, Gazzajev je tvrdio da je rijec o dogovoru sa ukrajincima da se poslije s njima sretnu dok drugi tvrde da je to bio jasan signal sta ukrajinski klubovi misle o ovoj ideji.

"Dosta mi je Sovjeta, gadi mi se to ime, ne zelim ni da ga cujem niti da ga izgovaram. U Rusiji imaju fantasticnu ligu a ni nasa nije mnogo losija. Zasto ne moze to ostati tako? Obecavam, ukoliko se lige ujedine, odlazim iste sekunde", rekao je trener Metalista iz Kharkiva.

Predsjednik Schakhtara je bio malo umjereniji u svojoj kritici. "Zamisao je interesantna ali zelim prvo da vidim na koji bi nacin doprinijela razvitku ukrajinskog nogometa. Nasa liga napreduje iz godine u godinu i nije vise "mrtva trka" izmedju Dynamo Kieva i nas."

Podsjecanja radi, ove godine su ukrajinci imali jednu ekipu u 1/8-ini finala Lige prvaka i tri ekipe u 1/16-ini finala Europa lige i sve su prilike da je jedini razlog njihovog kolektivnog ispadanja cinjenica da im igraci nisu bili u takmicarskoj formi jer zbog vremenskih uslova liga u Ukrajini se igra proljece-jesen za razliku od ostatka Evrope.

Osim klubova ni mediji u Ukrajini nisu bas skloni ideji ujedinjenja a ignorisanje ove ideje je islo do te mjere da su pojedini sportski sajtovi skroz "preskocili" vijesti koje su dolazile iz Rusije vezane za projekat regionalne lige.

Jos jedna jako bitna stvar u svemu ovome je cinjenica da rivalitet izmedju ukrajinskih i ruskih klubova skoro da i ne postoji. U principu jedini pravi derbi iz doba SSSR-a je onaj izmedju Dynamo Kieva i Spartaka iz Moskve. Ovo sve drugo je "novokomponovano" a cinjenica je da je derbi izmedju CSKA i Spartaka posjeceniji bio od utakmice kvalifikacija za ulazak u LP 2008. izmedju Spartaka i Shakhtara. Ove dvije zemlje su se relativno mirno razisle prije 20 i kusur godina tako da nove generacije navijaca i ne pamte te derbije niti osjecaju pretjeran anomizitet prema "onima anamo".

Ideja se nije svidjela ni RNS-u. Oni su ti koji "sefuju" danasnjom RPL a ukoliko bi doslo do stvaranja te regionalne lige njihova uloga i moc nad ruskim nogometom bi bili ravni nuli. Podrsku vide u FIFI i u Sepp Blatteru koji je izjavio da nikada nece dozvoliti zajednicke lige. Ipak, UEFA i Platini mudro sute i prate razvoj situaciji vjerovatno nadajuci se da ce ova ideja izumrijeti sama od sebe. Do tad ce da nastave da klimaju glavom i aminuju zamisli Alexeja Millera jer pored Forda, Unikredit banke, Mastercarda, Sonyja i Heinekena od ove sezone je i Gazprom jedan od generalnih sponzora Lige prvaka.. 

Sta bi bilo kompromisno rjesenje a da ostani i vukovi siti i ovce na broju? Mozda dozvoliti Zenithu, CSKA i Spartaku koji su najvece ruske ekipe da sami prodaju svoja TV prava. Da bi nastavili rasti i da bi zadrzali svoju dominantnost u ruskom nogometu te da bi mogli konkurisati sa najvecima u Evropi, klubovi moraju traziti nacine kako da ekonomski ojacaju a s obzirom na ekonomski fair play, tv prava su jedan od rijetkih "postenih" nacina da se to ostvari.

 

 

Da li ova prica moze posluziti kao vodilja nasim zagovaracima Regionalne lige? Svi ovi problemi koji postoje u Rusiji i u Ukrajini su sitni u poredjenju sa nasim stanjem. Rat, nacionalizam, neimastina, losa infrastruktura.. Ne vjerujem da bi se i kod nas neko pretjerano palio na tekme Zeljo - Olimpija ili Siroki - Vardar a nesto i sumnjam da su te ekipe ista kvalitetnije od Borca, Sarajeva, Zelje tako da i sportski aspekt pada u vodu.   

03.04.2013.

Vickasti susjedi

Imam ovog svog anonimnog citaoca sto evo vec dva dana zaredom dolazi sa relevantnim pitanjima i temama tako da me naprosto tjera da svaki dan sta napisem.

Sportski novinar Jutarnjeg lista je napravio ko neku uporedbu nase, crnogorske i njihove reprezentacije i dosao do zakljucka ko da su oni, hrvati sila a mi i crnogorci "jos moramo pure jesti" da bi im se priblizili.

Da je ovaj tekst pisan nekad negdje krajem '90-ih, poklopio bih se usima i sutio bih jer tada su fakat bili sila za nas. Danas je situacija na terenu malo izjednacenija, danas i mi "imamo konja za utrke". Sa hrvatima smo do sad igrali cetiri puta, sve cetiri puta smo porazeni. Misljenja sam da bi peti put u najmanju ruku izvukli remi. Evo zasto ovako mislim.

Pletikosa - Begovic

Ni mi ni hrvati se ne mozemo bas pohvaliti da smo kroz historiju imali golmane svjetske klase i tako je bilo sve do par godina unazad. Pletikosa je golman koji ima preko 100 nastupa za repku i sigurno da kao takav ulijeva povjerenje u odbrambene igrace. Medjutim, od 2003. kada je potpisao za Shakhtar pa do danas kada brani za Rostov skupio je tek nekih 160-ak utakmica za svoje klubove (Shakhtar, Hajduk, Spartak, Tottenham, Rostov). Nije bio standardan u Shakhtaru, posudjen je Hajduku, u Spartaku iz Moskve je bio cetiri sezone i tu je branio nekih 60-ak utakmica, posudjen je Tottenhamu za koji nije branio nikako da bi se skrasio u Rostovu koji je trenutno 12-plasirani u ruskom prvenstvu.

Asmir Begovic je od strane brojnih strucnjaka sa otoka proglasen jednim od najperspektivnijih golmana u Premiershipu. Ima vec stotinjak utakmica iza sebe u Premiershipu (11 za Portsmouth, 87 za Stoke) i na radaru je mnogo ozbiljnijih ekipa od Stokea. Transfer mu "ne gine" ovog ljeta, pitanje je samo na koju ce adresu.

Prema ovome napisanom vise je nego jasno da smo ovdje jaci za klasu od "vatrenih". 1-0 za "ljiljane".

Srna - Mujdza

Darijo Srna godinama igra za jednu jako ozbiljnu evropsku ekipu i cak sta vise kapiten je iste. Mensur Mujdza je, gledajuci reprezentativne nastupe, za samo par godina postao nezamjenjiv u nasem timu i da igra istom zestinom za svoj Freiburg kao sto igra za repku siguran sam da bi bio u nekom mnogo boljem timu.

Prednost za "vatrene", 1-1.

Corluka - Spahic

Vedran Corluka je jedan igrac koji, ruku na srce, zna igrati lopte ali i koji je imao srece da padne u ruke jednog izvjesnog Mamica. Maminjo ga je dobro unovcio i probio mu put u sami vrh evro-nogometa. U Man Cityju je bio standardan bas kao i u Tottenham prve dvije sezone da bi poslije zavrsio na klupi pa i na posudbi u Leverkusenu sto opet i nije toliko losa opcija ali ni medju "apotekarima" se nije naigrao. Sada je u Lokomotivi kod "svog" Slavena Bilica i tu je, naravno, standardan. Karijera koja mu je predvidjana se (jos uvijek) nije ostvarila a po mom misljenju tesko da ce doci do jos jednog transfera u neku nogometnu silu kao sto je Barca, Real, Juve, Bayern, Dortmund..

Emir Spahic nije imao istu srecu da ga "snimi" Zdravko Mamic. Njegov put je bio i vise nego trnovit zahvaljuci nasim "menadzerima" koji nisu u stanju prodati flasu vode u Sahari a kamoli sta drugo. Sve je u zivotu sticao sam, probijao se i laktao da bi sebi stvorio ime. GOSK, Celik, Zagreb, Shinik, Torpedo pa tek onda prvi veci klub, Lokomotiv iz Moskve. Poslije toga Montpellier pa Sevilla. Danas je u bogatom Anzhiju. Nije nekontroverzan, gdje god je bio njegov vruci temperament ga je dovodio u pomalo glupe situacije ali navijaci svakog kluba u kojem je igrao su znali da Spaha uvijek daje 100% od sebe. 

Gledajuci po klubovima u kojima je igrao, prednost ide Corluki. Gledajuci karizmu i ulogu u nacionalnom timu, tu nema price, Spaha je gigant. Zadovoljicu se nerijesenim rezultatom, neka bude 1,5 - 1,5.

Simunic - Vranjes

Jedan na zalasku, jedan na pocetku karijere. Usporedba je nezahvalna ali prednost dajem Simunicu radi do sad uradjenog a i radi toga sto imaju dosta dobru zamjenu za njega u Lovrenu. Kada/ako procvjeta Bicakcic tada cemo mozda i moci im parirati a do tad poen susjedima, 2,5-1,5 za hrvate.


Strinic - Zukanovic

Nije Strinic los samo sto mi na poziciji lijevog beka imamo Zukanovica a uskoro bi mogli dobiti i Kolasinca, dakle poen za BiH, 2,5 - 2,5.

 

Rakitic - Lulic

Lulic je prosle sezone bio otkrivljenje Serie A dok je Rakitic standardan u ne bas pretjerano jakoj Sevilli. Lulicu ide prednost jer pokriva vise pozicija i time je korisniji od Rakitica, 2,5 - 3,5.

 

Kovacic - Salihovic

 

Jos jedan igrac kojeg je "uhljebio" Maminjo. Pa stvarno, mi u BiH da imamo jednog ovako sposobnog dilera igracima do sada bi imali 30 igraca u rosteru sto igraju u ligama petice te tri velika takmicenja iza nas, bravo Zdravko! Kovacic jeste mlad i talentovan ali "utaliti" ga za 15 miliona eura u danasnji vakat??? Bravo, zaista bravo Zdravkec! Premalo sam upucen u prljave igre na kojima mu zamjeraju navijaci Dinama ali cinjenica je da je Dinamo jedini klub koji konstatno prodaje igrace u evropske top-lige.

Porediti ovog djecaka sa Salihovicem je tesko skoro nemoguce, Salihovic je stariji i iskusniji dok je pred Kovacicem cijeli nogometni zivot. Radi rutine prednost nama, radi perspektive prednost njima, dakle remi i 3-4.

 

Modric - Pjanic

Dva najjaca veznjaka na Balkanu i bice to jos najmanje 10 godina! Modric je napravio strasna dva transfera, iz Dinama (Maminjo je vise uradio za hrvatski nogomet nego Tudjman, Suker i Boban zajedno!) u Spurse i iz Spurse u Real. U Realu se nije naigrao ali u zadnjih mjesec dana igra sa puno vise slobode i samopouzdanja i time postaje sve vaznija karika u Mourinhovom timu.

O Miretu ne treba previse trositi rijeci, citaoci ovog bloga vec sve znaju o njemu i isto tako znaju moje misljenje o njemu. Placen je 8 miliona eura a da je jedva bio punoljetan, oborio je veliki Real u Ligi prvaka, ucio "slobodnjake" od jednog od najboljih izvodjaca istih a sada je u Romi postao neko ko bi trebao naslijediti besmrtnog Tottija. To naravno ukoliko Barcelona se ne odluci da ga dovede da zamjeni Xavija sto mene licno ne bi uopste iznenadilo. Ovdje slobodno dajem prednost hrvatima, neka misle da imaju jaceg, evo im poen, sad je 4-4. A ja znam da tako nece biti za godinu, dvije..

 

Perisic - Misimovic

Ivan Perisic je bio odlican u Belgiji, bio je prvi strijelac lige i izabran za igraca godine 2010-2011 ali onda je dosao u Dortmund gdje se nije najbolje snasao, "izgubio" je dvije sezone i sada igra za Wolfsburg. Za "vatrene" se nije nadavao golova, jedan ili dva, nisam siguran. Da je Misketova karijera nastavila istim smjerom kao sto je isla do 2010. godine ovdje ne bi bilo price, bilo bi 100 na prema 0 za nas medjutim i Miske je "potrosio" par godina zajebavajuci i sebe i druge po Turskoj i Rusiji da bi se sada skrasio u Kini. Unatoc mrsavom ucinku u svojim klubovima Miske je uvijek donosio poene u reprezentativnom dresu, 23 gola i jos toliko asistencija su mu dale status jednog od najvecih nasem timu. Iako cesto stavljan pod upitnik zbog lose fizicke spremnosti od strane pisca ovih redova Miske je jos uvijek klasa za mladog Perisica koji tek treba da prodje put kojim je Miske koracao prije 4-5 godina. Poen za nas, 4-5.

Dzeko - Mandzukic


U napadu BiH ima senzacionalnog Edina Džeku, ali po čemu je on bolji napadač od Marija Mandžukića? Uostalom, kada je Uli Hoenes nedavno počeo stvarati možda i najjači Bayern u povijesti, između Džeke i Mandže izabrao je Hrvata. Mandžukić se nametnuo kao prva špica Bayerna kojeg samo teorija može lišiti naslova prvaka Njemačke, a Bavarci su još debelo u igri za trofej Lige prvaka. Džeko? On je tek “jedan od” napadača Manchester Cityja koji je, uzgred rečeno, ispao iz Lige prvaka u skupini te se oprostio od utrke za naslov prvaka Engleske.

Ovako je stvar opisao moj "kockasti" kolega iz Jutarnjeg lista. Zadovoljicu se samo ciframa jer one sve same govore.

Mario Mandzukic u Wolfsburgu: 56 tekmi 20 golova.
Edin Dzeko u Wolfsburgu 111 tekmi 66 golova.

Mario Mandzukic u Bayernu: 15 golova u ovoj sezoni
Edin Dzeko u Cityju: 12 golova u ovoj sezoni i trenutno najbolji strijelac "gradjana" unatoc ubjedljivo najmanjoj minutazi od svih njihovih centarfora.

Mario Mandzukic u ovim kvalifikacijama: 2 gola.
Edin Dzeko u ovim kvalifikacijama: 7 golova.

Nije mnogo lose za "tek jednog od napadaca Cityja".. 

Ipak Mandza je trpao na EP-u, mi se jos tamo nismo kvalifikovali i zato pristajem na remi, da mi se susjedi ne naljute, 4,5-5,5.

 

Olic - Ibisevic

Ne volim se baviti pricama "sta bi bilo kad bi bilo" ali ne mogu a da ne pomislim gdje bi Vedo sada igr'o da se nije desila ona nesretna povreda koljena nakon sto je za polusezonu dao 18 golova za Hoffenheim. Sada je tako kako je, Vedo je ostao jedan dobar bundesligaski centarfor sa garancijom od 10-12 golova po sezoni.

Ivica Olic je igrac koji je igrao najbolji nogomet u karijeri dok je bio u CSKA Moskvi i HSV-u. U Bayernu se nije naigrao ali je ipak igrao kljucnu ulogu u Ligi prvaka 2010. kada je u polufinalu dao tri gola Lyonu i osigurao im ulazak u finale LP-a. U finalu ih je uzeo Inter a dvije godine kasnije je promasio penal protiv Chelseaja takodjer u finalu LP-a. Igrac koji daje malo golova ali koji je strasno koristan za ekipu i koji trci kao da mu je 20 a ne 34 godine. Dajem mu prednost nad Vedom zahvaljujuci golovima u LP, "vatreni" - "ljiljani" 5,5 - 5,5.


Na terenu znaci nerijeseno. Ostali parametri?

"Nogometne pobjede oblikuju nacionalni identitet koliko i ratovi" Tako je zborio Franjo Tudjman. Nasi politicari? Vidio sam onog stranca Inzcka u Lisabonu na barazu 2009. godine.. Poen za hrvate.

Organizacija? Mi smo se tek rijesili ovih nasih gadova sto su nas godinama kocili. Hrvati imaju nekih 100 miliona eura koje su do sad zaradili od nastupa na velikim nogometnim smotrama. Imaju Mamica. Mi smo imali Jasharija..
Poen za kockaste.

Navijaci? Hrvati su dozivjeli svoj vrhunac na Wembleyju kada ih je bilo 15 hiljada. Mi 12 godina pratimo repku i osim Grcke jednom kada je bio bojkot, nemamo promasene tekme. Poen za nas, poen za BHF.

xxxing. Oni su kockasti dok smo mi zuti, plavi, bijeli, crni, zmajkasti, zvjezdasti, ljiljankasti.. Molim Boga da se pojave ljudi koji ce zabraniti pijacu i koji ce dati jasne naredbe vezane za dress-code kada igra repka. Neka to bude bijela potkosulja, crni sorc i "shangajke" kao sto je to bilo na fizickom vaspitanju prije rata ali daj da smo jednoobrazno obuceni! Poen za njihA..

 

Eto dragi moji susjedi, do sada ste nas dobili cetiri puta, 4-1, 3-2, 2-0 i 5-3. Nadam se da cemo se u nekoj skorijoj buducnosti ponovo sresti jer sam ubjedjen da smo sada u stanju da popravimo taj negativni skor. Vi osim Mamica i malo ozbiljnijeg xafsinga niste bas toliko puno bolji od nas iako mislite da ste rame uz rame sa najvecima. Mi smo poput mladjeg brata koji, sto je stariji, sve dosadniji i naporniji i koji se ne predaje sve dok ne zbaci velikog brata sa vrha porodicne hijerarhije. Drugim rijecima, da parafraziram Ciru, moglo bi se desiti da vam u skorijoj buducnosti "je8emo majku!" Ovo naravno mislim u sportskom smislu. Do tad, puno srece i sretno u Beogradu!


01.04.2013.

Vi pitate, mi se pravimo pametni i odgovaramo

Zaista vrlo zanimljiva analiza utakmice. Imao bih nekoliko pitanja, te se iskreno nadam da ces na iste odgovoriti ( naravno, ukoliko budes imao vremena)

Ako bi se Kolasinac odlucio da igra za nas, na kojoj poziciji bi nam bio najkorisniji: da li bi potisnuo Zukanovica sa pozicije lijevog beka, ili pak Zahirovica sa pozicije defanzivnog veznog?

* Po mom misljenju, baziranom na nekih 10-ak utakmica u kojima sam gledao Kolasinca, on bi u principu mogao igrati i na mjestu stopera ali posto je na toj poziciji trenutno velika guzva (Spahic, Ogi, Pandza, Zuka pa onda i Sunjic a uskoro i Bicakcic) mislim da bi Kolasincu najlakse bilo izboriti mjesto na lijevom beku.

Shodno nasoj formaciji vs Grcke :4-2-3-1 gdje je Vedo igrao lazno krilo, da li bi bilo korisnije koristiti Stevanovica na desnom krilu, s obzirom da mu je to prirodna pozicija na kojoj se ocigledno bolje snalazi od klasicnog spic-Vede. Naravno sve pod uslovom da Stevanovic napreduju i da udje u prvih 11 u Sevilji. Ovim ne zelim minimizirati Vedin ucinak na protekloj utakmici, ali s obzirom da nije igrao spica, sigurno je svoju limitiranost na poziciji desnog krila kompenzovao borbenoscu.

Nekako mi se cini da bi Stevanovic puno olaksao posao Mujdzi na toj desnoj strani, i da isti ne bi imao potrebe da sprinta od jednog do drugog sesnaesterca, sto bi ujedno i ucvrstilo taj nas zadnji bedem? - ili mozda grijesim.

* Vedo je napravio strasno dobar posao i u Atini a evo i sad u Zenici, iako je po vokaciji golgeter a takvi su skloni sebicnosti Vedo je svoju ulogu podredio ekipi i dao je zaista sve od sebe. Svi hvale Misketa radi dvije asistencije (tri, nakon promasenog penala) ali niko ne spominje to da su upravo nad Vedom skrivljena oba faula koja su prethodila prvom i trecem golu. Niko ne spominje da je Vedo i dao i dobio vise batina za 80 minuta igre nego neki za citavu karijeru u reprezentativnom dresu.

Sastav? Matematika u nasem timu je jasna, ako hoces da igras sa dva prava krila i sa dva prava centarfora onda moras zrtvovati Misketa iz jednog jednostavnog razloga a to je njegov manjak zainteresovanosti u fazi odbrane. Ovo nije nikakav nov fenomen, ne smijemo zaboraviti da je Miske na pocetku karijere igrao napadaca i odbrana mu nije nikad bila jaca strana. Pa i kod Bake je sjedio na klupi 2005. zadnje cetiri tekme u kvalifikacijama kada smo najjaci bili (Belgija kuci 1-0, Litvanija u gostima 1-0, San Marino kuci 3-0, poraz od Sicg u gostima 0-1). Da se razumijemo, kada kazem najjaci onda mislim za vrijeme Bakine vladavine.

Vratimo se Vedi i Stevi. Stevanovic kada izbori mjesto u Sevilli i bude igrao standardno svake sedmice moze i treba biti jedina prava solucija za poziciju desnog krila. Trenutno nije ni na klupi i samim tim ne bi trebao imati zagarantovano mjesto u prvih 11. Vedo i Dzeko na terenu u isto vrijeme u formaciji 4-4-2 mogu igrati SAMO kada igramo protiv slabijih ekipa koje dolaze na Bilino da se brane. Tada bi mozda i mogli igrati sa npr Stevanovicem desno, Salihovicem i Pjanicem u sredini te Lulicem lijevo te sa ovom dvojicom naprijed. Ono sto je negativno sa ovom postavom je to sto nemamo "osiguraca" na sredini, nemamo igraca koji bi zatvorio prostor kada tim krene naprijed a zbog toga bi najvise ispastali Mujdza i Kolasinac (ako Bog da) na desnom odnosno lijevom beku jer onda bi sigurno bili manje ofenzivni. Dakle, da se mene pita nastavio bih sa 4-2-3-1 i sa Vedom desno barem do daljnjeg odnosno dok Steva ne izbori mjesto u Sevilli. Nakon toga bi trenutno forma trebala biti jedino mjerilo za mjesto u prvih 11.  

Imao bih jos jedno pitanje, ali znam da pretjerujem (ipak cu ga postaviti) :)
Na kojoj poziciji vidis Salihovica i na osnovu dosadasnjeg Susicevog rada, sta mislis kako ce posloziti tim vs Latvije?

* Salihovic bi po mom misljenju trebao igrati na sredini terena, tacnije na poziciji Medunjanina. Haris zna igrati lopte i rijetko kad zakaze ali Sejo mi je nekako uvijek bio konkretniji, stabilniji. Kod Papeta je dosta igrao na boku bas kao i kod Cire a s obzirom da su nam stoperi i vezni red najpokrivenije pozicije onda me ne bi zacudilo da protiv Latvije zaigra po lijevoj strani. Papetov sastav protiv Litvanije? Ako ne bude kakvih promjena (citaj: Kolasinac, Hadzic, Bicakcic) ili povreda (ne daj Boze!)to bi trebalo izgledati ovako:

Begovic - Mujdza, Spahic, Vranjes, Zukanovic - Zahirovic, Pjanic - Ibisevic, Misimovic, Lulic/Salihovic - Dzeko. Sve osim ovoga bi bilo pogresno. 

27.03.2013.

Minimalni rizik, maksimalni profit

Poslije ovakve dvije strasne analize koje su, siguran sam, pomogle mnogima da shvate zamrsenost principa oko rang-listi, dosao je red na jednu malo jednostavniju analizu tekme kontra grka.

Postavka je bila malo hrabrija nego sto sam ocekivao, Zahirovic u prvih 11, Rahimic je zavrsio na klupi a od pocetka je zaigrao i Medunjanin. Vedo je opet igrao desno kao "lazno krilo", u sredini je bio Miske a lijevo je bio Lulic. Po meni, cista 4-2-3-1 formacija a Pape nek' je zove "s dva spica" koliko god hoce. Bilo je to posebno ocigledno kada se vidi koliko nisko je Medunjanin dolazio po loptu u fazi izgradnje napada, on i Zaha su vise izgledali kao da su "cimeri" nego suigraci, dijelili su 15 kvadrata oko centra..   

Poceli smo agresivno pa mozda pomalo i nervozno, cilj je bio jasan, zatvoriti Samarasa i ne dati mu da dise. Produkt te pocetne nervoze su bili brojni prekrsaji nad dugokosim grkom, nabrojao sam ih najmanje 5 za prvih 15 minuta igre. Zahirovic je odlicno zatvarao prostor izmedju Salpigidisa i Samarasa sa jedne te vezne linije grka s druge strane. Da su grci dosli da igraju na kontre vidjelo se vec na samom pocetku, jednom prilikom je Samaras krenuo u presing na nasu zadnju liniju da bi sekundu poslije poceo mahati rukama kada je uocio da je sasvim sam i da je ostatak grckog tima vec zauzeo "borbenu liniju" na svojoj polovini.

Tekma ko tekma je bila teska za gledati, ljepote je bilo jako malo a to malo sto je bilo, doslo je prvenstveno nakon naseg treceg gola kada smo se oslobodili "okova" i zaigrali kako nam dolikuje. Grke pobijediti ljepotom, odgovorno tvrdim da ne moze niko, i svabe su imale problema s njima na zadnjem EP-u, ne smijemo zaboraviti da su grci do 61. minute drzali 1-1 u cetvrtfinalu. 

Zato me raduje cvrsta postavka Papeta Susica koji je, moram priznati, odlicno postavio ekipu koja je sjajno odgovorila na njegove zahtjeve, minimirala greske time ne dajuci grcima ni centimetar prostora za manevar. Sjetimo se proslogodisnjeg meca u Atini, tada sve sto su stvorili, stvorili su zahvaljujuci nasim kiksevima. Toga proslog petka nije bilo sve do 90. minute a do tada je sve bilo rijeseno.

Gdje je bila razlika? Sokratis Papastathopoulos (od sad samo Sokratis) i Emir Spahic, Georgios Samaras i Edin Dzeko. Dok je Spaha "uhapsio" Samarasa, Sokratis i njegov kolega Avram Papadopoulos imali su pune ruke posla sa Edinom Dzekom. Ovo je po mom misljenju bila Spahina najbolja tekma za reprezentaciju u zadnjih nekoliko godina, odigrao je kako to dolikuje kapitenu, bez greske!

Edin Dzeko je dao dva gola i na taj nacin zatvorio usta onima koji su poceli da sumnjaju u njegov doprinos u nacionalnom dresu. Iz skoro pa nemogucih situacija je poentirao iako je cuvan od strane grckih "dvometrasa". Vedo Ibisevic je isto odigrao zadovoljavajuce, igrao je za ekipu, tukao se, a nad njim su skrivljena oba faula iz kojih smo postigli golove. 

Miske je dobio jako mnogo pohvala za svoj ucinak u ovoj utakmici. Zasluzio ih je, odigrao je dosta dobro ali je jos uvijek onaj nepokretni, "lak za pokrivati" Miske koji je u prvih 35 minuta triput dirnuo loptu, kod slobodnjaka za 1-0, kod penala i kada je jednom razigrao Mujdzu na desnom boku. Neko ce reci da je i to dosta, slozicu se, ovaj put je bilo dosta medjutim.. Neko je zabiljezio njegove sprinteve kada smo se branili, neko ga je pohvalio za igranje macke i misa sa grcima u drugom poluvremenu, sve to stoji ali tada je tekma u principu vec bila rjesena a tada je puno lakse za igrati. Kako god, Miske je kralj "mrtve lopte" (slobodnjaci, korneri) a kao takav moze igrati jos 10 godina, naravno ukoliko se ekipa podredi njemu a ne on ekipi.

Za kraj sam ostavio zadnju liniju i golmana. Mujdza, Vranjes, Spahic i Zukanovic. Odemo li na SP i zaigramo li sa ovom cetvoricom pozada, ubjedjen sam da ce najmanje 3/4 ovog bedema igrati u jakim timovima "petice"! Iza njih ce biti prvi golman Chelsea-ja, smijem se kladiti u sta god!

Onaj cetvrti iz ove odbrane ce nakon Brazila u zasluzenu penziju. S obzirom sta je sve predeverao u zadnjih 10 godina, od Craiove do Copacabane, mozemo slobodno reci da ce to biti prica sa jednim lijepim happy end-om..  


Stariji postovi

Nogolopta
<< 05/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
102662

Powered by Blogger.ba